Svaki čovjek teži za priznanjem, razumijevanjem i pohvalom.
Dobra majčinska riječ potiče dijete na poslušnost. Nastavnikova pohvala u stanju je nadvladati lijenost učenika. Javna zahvala potiče i daje snagu za društveno zauzimanje. Kad je u pitanju slava, sportaši, političari, znanstvenici, umjetnici i drugi otkrivaju u sebi neočekivanu snagu i odlučuju se za najviše pothvate. Sve to čine zbog drugih ljudi, bojeći se kritika. Političari ponekad, kako bi sačuvali obraz, vode čitave narode u nesreću rata. Sve se to događa zbog ljudi.
Čovjek vjere, pravi vjernik, više se obazire na Boga nego na ljude. Koliko je to moguće, treba sačuvati "dobar glas" i kod Boga i kod ljudi, ali to često nije moguće.
Treba se odlučiti komu dati prednost: ne može se služiti dvojici gospodara! Bog traži odluku, "ljubomorno bdije, brine se oko vjernosti onih koji se nazivaju vjernicima. Pravi Božji prijatelj je onaj tko se više želi svidjeti Bogu no čovjeku. Pravi prijatelj ljudi u stanju je radi vjernosti Bogu suprotstaviti se ljudima. Bolno je kad ponekad moramo ići protiv struje, kad nismo shvaćeni i kad se osjećamo osamljeno i ismijano. Prava je poniznost u stanju proći i kroz takve kušnje, razdoblja očišćenja i učvršćenja. Istina pobjeđuje, služenje svjedoči, žrtva spašava. Poniznost ne razumiju. Nikada nije u modi i nema šanse da za sobom povuče veliko mnoštvo, međutim, ovaj je svijet ipak treba i žeđa za njome jer žudi za Bogom.
(k-d-r)
Post je objavljen 21.04.2009. u 09:34 sati.