Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/laganje

Marketing

1.
Ema. Moja će se kći zvati Ema.

Irena je nijemo gledala u pod. Irena pati od depresije već drugu godinu. Nesanica, zatim zaspijevanje i buđenje uz krikove, i do pet ili šest puta za noć, saživjeli su se s njom kao da su dio njezina bića. Ustala je, okvasila usta vodom, prezirno pogledala tanjur pun hrane još od ručka i bezvoljno se vratila u stolicu. Već je 18 sati. Irena ima tek 32 godine.



Vlak je zapištao muklo, u pozadini se čulo tutnjanje stroja po tračnicama. Irena je otključavala vrata svoga stana vraćajući se iz Grada. Na mobitelu je imala nepročitanu poruku, otvorila ju je i pronašla Davorovo „Jesi živa?“.

Jesam, sve je u redu, ništa ne brini.

„Sve je u redu, ništa ne brini“. Tako će samo nekoliko mjeseci kasnije uvjeravati i samu sebe. Dok bude sa zabranjenom cigaretom u rukama sjedila na krevetu bolesničke sobe i promatrala medicinsku sestru koja joj prilazi s još jednim priborom za vađenje krvi, otimajući joj taj jedini izvor zadovoljstva.

Po bolnicama je provela tolike tjedne. Svaki puta samoća je bivala sve teža, a ona sve udaljenija. Noću je pružala ruke u tamu jer joj se na trenutke činilo da bi mogla na nekoga nabasati.


Davor je došao u bolnicu dva ili tri puta. Smješkao se držeći ju za ruku i govoreći kako će sve proći.

- Proći će? Sve je već prošlo... – zamišljeno je izustila.
Zaokupljen kako da odagna njezine pesimistične misli, nije ni primijetio koliko je bila u pravu. On je ionako došao posjetiti „staru prijateljicu“, kako je objasnio sestri i liječnici pri ishođenju dozvole za posjet, samo kratko. Između njih dvoje odavno je postojalo jedino tiho razumijevanje.



2.

- Kako znati da ti je do nekoga stalo? Počneš se plašiti smrti.

Nikada neće zaboraviti da joj je Alen, kada joj se javio iz Beča gdje je išao posjetiti sestru, kazao kako je stigao na odredište kasnije nego inače. Vozio je polako, što nije njegov običaj. „Sada imam razloga za oprez“, kazao je. Razniježila se, osjetila se važnom. Taj potez, smatrala je, bio je nekako podsvjestan, pa time i iskreniji.

Nekoliko tjedana kasnije neoprezno je prelazila cestu, a vozač je jurećeg automobila samo čudom izbjegao sudar. Sledila se. Nešto kasnije, počela je dvaput zaključavati ulazna vrata, nije više noću šetala sama. Ona se boji, shvatila je. Plaši se smrti. Stalo joj je. I tada se naježila. Osjetila se vezanom, izgubila je djelić slobode jer se uvijek ponosila svojim životom bez straha.


3.

Bijeg. Svaki odlazak u Grad značio je odmak od same sebe. Bila je zahvalna Davoru što ju je, i nakon što je njihova 'epizoda' završila, i dalje vikendom primao u stan, kad god bi se osjetila usamljenom. Bježala je k njemu jer je znala da on neće previše pitati.


ovo je jedna stara skica... nastavit će se...


Post je objavljen 20.04.2009. u 21:33 sati.