Pregled posta

Moja najdraža životinjica : Slon

Još kao malom oduvijek su mi se na neki način sviđale te divovske životinje. U meni su budile posebnu čar i divljenje. Tako velika, snažna, ali tako umiljata životinja, da to je slon.
Grozim se od same pomisli što sve ljudski naraštaji čine tim predivnim životinjicama dok ih dresiraju, ma to nije dresiranje, to je mučenje, jer k vragu i to kad se moraš vraški potruditi da bi dobio komad hrane. To je kao ucjena, zatoče ga i onda nema mogućnosti da sam preživljava kao što su i njegovi preci, nego se mora dobrano pomučiti za svaki zalogaj i još kad nije dobro onda nema niti nagrade, tj. hrane. Ma to je za poludit.
A tek kad se sjetim što sve ljudi rade da bi zaradili taj prokleti novac, ubijaju ih nemilosrdno, ostave ih napola žive pa nek uginu sami od sebe samo da bi im izvadili kljove. Mislim, to je katastrofa, tomu se mora stati na kraj, jadne životinjice tako su blage i dobronamjerne a ljudi tako postupaju sa njima, užas.
Najradije bih ga imao za kućnoga ljubimca, znam da bi puno jeo, čak možda i više od mene ali eto :))
Ako ne njega onda definitivno bengalskog tigra ili vuka.
Otkad sam pogledao film Ong-Bak II gdje je radnja filma većinom posvećena slonu i kako pomaže ljudima u dobavi vode, premještanju s točke A, na točku B kroz šikare, žbunje i vodu, ta me se životinjica još više dojmila. U tom filmu otac od glavnog lika na rubu egzistencije je prisiljen prodati i ono zadnje, naime slona, dok su se opraštali od njega uz igru i veselje na obroncima uz rijeku, slon je upoznao slonicu i naravno napravili maloga slonića. Prije prodaje u šumi gdje su prebivali njih troje, najednom se čuo pucanj i slonica padne pored malog slonića sva bespomoćna jer ju je pogodio metak. Nekako su lovci uspjeli ukrasti malog slonića i otišli. Tata slon je krenuo prema njima ali nije ih sustigao, pritom je i sin vlasnika slonova krenuo u potragu za mladim slonićem i krijumčarima u grad. Slonića su smjestili u restoran gdje je bilo dosta životinja koje su se mlatile i postavljale na stol, ovisno tko je što od gostiju naručio za menu. Došavši u taj restoran i vidjevši svog malog slonića u kavezu spremnog za ručak poludio je, a i ja.
Sva sreća bavi se vještinom koja i mene zanima (muay-thai) pa ih je sve porazbijao i nekako poveo slonića za sobom, ali glavni je pobjegao. (Uglavnom ak niste gledali film, toplo preporučam).

A sada evo malo teksta o samim slonovima :

Slonovi (Elephantidae) (od lat. elefantus) su porodica viših sisavaca. Svi su, bez izuzetaka, biljožderi i hrane se prije svega travama i lišćem, ali u slučaju nedostatka te hrane, jedu i granje grmlje, koru i sličnu hranu.
Slonovi su najveći kopneni sisavci koji danas žive na zemlji. Kod rođenja, mladunče može težiti i do 100 kg. Skotnost slonice traje 20 do 22 mjeseca i najduža je od svih kopnenih sisavaca. Mogu živjeti do 70 godina. Najveći slon je ubijen 1974. u južnoj Angoli i bio je težak 12.240 kg.
Danas žive još samo tri vrste surlaša:
afrički slon (Loxodonta africana)
šumski slon (Loxodonta cyclotis)
azijski slon (Elephas maximus)

Manji broj znanstvenika koji se bave kriptozoologijom a zanimaju ih slonovi, predlažu
patuljastog slona (Loxodonta pumilio) kao još jednu, zasebnu vrstu. Međutim, znanstvenici nisu prihvatili taj prijedlog, bar za sada još ne. Ta vrsta živi, prema njihovom mišljenju, uz šumskog slona u tropskim kišnim šumama (Gabon, Kongo, Kamerun).
U Africi žive četiri odvojene populacije slonova: u savanama istočne i južne Afrike, u zapadnoj Africi na sjeveru Namiba (pustinja i istoimeni nacionalni park u Namibiji) i u tropskim kišnim šumama centralne Afrike.
Status šumskog slona kao zasebne vrste dokazan je uz pomoć DNK. Ali iz kuta gledanja zaštite vrsta, ovo priznavanje zasebnosti je problematično, jer slonova kost šumskih slonova nije zaštićena od trgovine, pa su izloženi progonu.
Druge grupe surlaša, mamuti, mastodonti i Deinotherien su izumrli. Svi danas živući surlaši su jako ugroženi. S jedne strane, njihova se prirodna staništa neprekidno smanjuju, a s druge, sve do nedugo su bili žestoko lovljeni zbog dragocjenosti slonove kosti od koje su građene njihove kljove.
Afrički slon je ranije živio na čitavom afričkom kontinentu, dok je danas sjeverna granica njegovih obitavališta jug Sudana. Južno od tog područja živi svuda, ali samo u zaštićenim područjima nacionalnih parkova; no u njima su se populacije tako snažno povećale, da dolazi u pitanje "izdržljivost" okoliša. To je posebno dramatično izraženo u nacionalnom parku Čobe u Bocvani: umjesto 5.000 slonova koliko bi priroda parka mogla podnijeti, u međuvremenu živi 25.000 životinja.
Šumski slon živi u kišnim šumama zapadne Afrike, među ostalim u Kamerunu, DR Kongu i Srednjoafričkoj Republici.
Područje gdje živi azijski slon širi se čitavim područjem jugoistočne Azije kao i Indijskog potkontinenta.
Slonovi su biljojedi. Jedu vegetaciju kao što je lišće, korijenje, kora drveta, trava i voće. Tijekom kišnih razdoblja jedu travu i bilje slično papirusu i biljku zvanu "mačji rep". Tijekom sušnog razdoblja jedu lišće skupljeno s trnovitih stabala.
Močvare su zadnje mjesto gdje će ići tražiti hranu jer močvarna vegetacija sadrži malo hranjivih tvari. Umirući slonovi su često nađeni u ovim područjima zbog toga što je ova vegetacija mekša, a starim slonovima često nedostaju zubi.
Afrički slon jede oko 150 kg trave, grančica, kore drveta, korijenja i voća na dan. Kako bi pojeo toliku količin hrane on mora provesti tri četvrtine svog vremena hraneći se.
Slonovi imaju neobične zube. Zamjenjuju se onima koji niknu pozadi, a ne ispod istrošenog zuba. Šest nizova zuba se izmjeni na svakoj čeljusti, iako se uvijek koriste samo 4 zuba gornje i donje čeljusti. U vrijeme kada je već šesti zub otprilike do pola istrošen, slon ne može dobro žvakati hranu, ali je tada već starac. Slonovi spadaju u rijetke sisavce koji žive kao čovjek, dovoljno dugo da bi ih zahvatio proces starenja.
Slona se koristi kao radnu životinju, ali koristilo ga se i za izvršenje smrtne kazne, kao što je primjerice gnječenje slonom.


Post je objavljen 19.04.2009. u 23:13 sati.