Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tirintina

Marketing

Bože, oprosti im jer ne znaju što čine!

Ovaj tekst sam prije dva tjedna objavila u Dubrovačkom vjesniku. Sada i lazareti izgledaju stravično sa željeznim nosačima na koje su pričvršćene bumbete. Okovani su željeznom ogrlicom i izgledaju poput dobro ementalera.
Na priloženoj fotografiji lijepo se vidi razlika prijašnjeg osvjetljenja i sadašnjeg. Prosudite koje je osvjetljenje ugodnije.
Image Hosted by ImageShack.us


ROMANTIKA UZ PEČU BUMBETA

Gdje je veza između romantike i bumbeta? Netko će reći: „Nigdje, nema je“, a ja ću reći: „Ima je!“ Jer ako ti netko romantiku ubije upravo tim bumbetama onda je nema i više neće ni postojati.
Svjetskom biseru nižu „bisernu ogrlicu“?! Želeći naglasiti ljepotu najljepšega grada okružuju ga sve više i šire čudnim velikim bumbetama pa ćemo domalo svijetliti atroke Las Vegas. Nisam žugalo i ja volim viđet lijepe stvari i ja sam za napredak i uljepšavanje Grada. Svakako sam za osvjetljenje, ali ne pod svaku cijenu. Treba biti skladan kako bi rekli naši stari, i u svemu naći mjeru. Pitam se je li kogoć od te čeljadi što odlučuje razmišljao i rekao tim vrsnim stručnjacima (u čiju sposobnost ne sumnjam) da u Gradu postoje mjesta koja stanovnicima itekako znače? Mjesta za koja ih vežu samo lijepa sjećanja upravo zato jer su bila mračna i skrivena od mnoštva pogleda.
Na sva zvona fale se da su ti stručnjaci svoju vještinu pokazali na osvjetljavanju piramide u Gizi, atenske Akropole, londonskog Towera, Eiffelovog tornja… Živi li kogoć na akropoli, u Toweru, piramidi ?? Možda mumije i nitko više. Možda baš hoćedu da u Gradu ostanu samo mumije kao izložbeni primjerci. Lijepo je promatrati Grad onako osvijetljen sa veće distance recimo sa balkona iz kuće na Pločama ili iz Sv. Jakova. Kako je to promatrati onome koji svaku večer tuda prohodi kojemu peču bumbete svijetli u funjestru?
Dok Grad sve više tone u suton oni ga sve više osvjetljavaju. Bužaju ga svakim danom sve više i dublje. Bužaju ga vlasnici razno raznih objekata, kako koji dođe zabuža reklamu, propadne- eto ti drugoga koji buža mjesto za svoju reklamu. Bužalo se od katedrale, mira, forteca kako bi se postavile dugačke cijevi sa bumbetama. Sad to nevaja pa se cijevi skalavaju i ponovo se buža više i dublje. Opet bez mjere i sklada. Dok istinske zaljubljenike rodnog Grada boli svaka buža koja se bespotrebe načini, jer oni svojim bićem ćute svaki kamen.
I dok svi običaji Grada polako umiru od điravanja Stradunom, igranja košarke u Karmenu, igranja nogometa iza Roka itd, itd.. Oni nam oduzimaju svjesno ili nesvjesno najljepši običaj namuranih. Na sam spomen Porporele mnogima će se u Gradu licem razvući osmjeh, jer ih za to mjesto vežu samo lijepe uspomene. Generacije su dohodile u taj mračni kutak gdje je samo crveni fero obasjavao klupice kako bi izmijenili prve slatke poljupce i nježne dodire. Oni to morebit ne znaju jer su se vagiđali neđe iza međa pa ne znaju što Porporela znači generacijama ovog Grad.
Poslije điravanja na Stradunu kruna završetka večeri bila je Porporela. Na kojoj su mladi, zaljubljeni i zore dočekivali. I ljetne šetnje onih u podmaklim godinama uvijek su završavale na tom lukobranu kako bi udahnuli čiste arije s mora i opustili misli u zvjezdanoj noći prije počinka. Dok bi ardura bljeskala morem stvarajući prividan most do Lokruma. Na susjednim klupama mladi u čvrstom zagrljaju, a u nedostatku klupa po stijenama kao lupari tijesno pribijeni jedno uz drugo. Bio je to prizor u svako godišnje doba jer je Porporela mjesto za zaljubljene. Mjesto gdje se u sjeni mira duboko u noći voli, gdje se izmjenjuju poljupci i lijepe riječi. Čuveni skladatelj Mario Nardelli naš sugrađanin inspiriran tim prelijepim mjestom ljubavi napisao je pjesmu: Tamo na rivi. Često puta u ljetnim večerima klape pjevaju tu prekrasnu pjesmu u kojoj on svojoj dragoj poručuje: Tamo na rivi čekat ću te mala/ tamo na rivi kraj crvenog ferala/ Na Porporeli sve do bijela dana/ čekat ću te mala kraj crvenog ferala.
Danas je to mjesto poput nogometnog stadiona gdje usred noći možete vidjeti i najmanji detalj. Zašto? Zašto ste nam ubili romantiku???? Zašto tim meštrima nitko nije prišapnuo da je ovo grad romantike u koji svake godine sve više mladih dolazi sklopiti brak? Na nedavnom sajmu naglasak je stavljen da to postane svojevrstan dubrovački brand. Zar se svjetla na tom dijelu nisu mogla malo prigušiti kako bi zaljubljeni i dalje dolazili u svoj mirni kutak.
Bezbroj pitanja mota se po glavi svakoga tko istinski ćuti svaki kamen utkan u voljeni Grad. Ne treba promišljati špagom već srcem jer samo tako sačuvat će se svi oni lijepi običaji. Zadržat će se ona draž koju svaki kutak ima, a ljudi neće bježati već će tu i dalje živjeti. Jer koliko god osvjetljavali Grad on će biti mrtav bez duše ako u njemu ne živi sretna i zadovoljna čeljad!


Post je objavljen 19.04.2009. u 15:37 sati.