Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/101dalmatinka

Marketing

How much more monkey-tude time do I get?


Image Hosted by ImageShack.us



Prvo jedna želja... Sljedeće ljeto nek mi bude barem toliko lijepo kao i prošlo.

A sad - masakr! njami

Velikog jebača sam ne tako davno preimenovala u Munch buddy. Zašto? Jer jedina akcija koja se u zadnje vrijeme odvija kad se nađemo je traženje najboljeg mjesta za ( kako da to kažem, a da ne ispadnem vulgarna? )... ožderavanje fino
Od jumbo pizza, piletine sa žara u šlapastim domaćim lepinjama ispod peke, slasnih cheeseburgera sa kukuruzom i kapajućom majonezom preko koljača raznih iz svih dostupnih nam kupovnih izvora plus onih domaćih jer je Uskrs bio u điru... Mislim da smo dali novo značenje riječi svežderi.
A sexa ni na vidiku! Sjetim ga se povremeno kad otvorim škafet kraj kreveta i ugledam kutijicu kondoma ( bolje bi bilo da ju poklonim, meni bi mogao isteć rok ). I ma koliko to čudno zvučalo... život je dobar.

Druženje je postalo gotovo svakodnevno. Čak štoviše, unio se sadržaj i u poruke. Zove me da mi javi da svira neka meni draga pjesma, da me podsjeti na nagradnu igru na KL-u, ja njega podsjećam na početak Milićeve reportaže iz Australije, dolazak novog filma u kina...
Naučio me oprat auto za 10 kuna. Natjerati mene škrticu da "bacam" novce na pranje auta je oduvijek bila nemoguća misija. Možda je samo u pitanju naša zajednička ljubav prema toj našoj marci vozila, možda je samo činjenica što uživam gledati tog muškarca kako spretno vrti onu mlaznicu oko mog auta... kako god bilo, količina zabave je nemjerljiva i neprocjenjiva. Pogotovo kad nakon toga odjurimo "ubaciti nešto u kljun" naughty

Zvijer i On se obožavaju. Uvijek iznova ga oduševljavaju pseća snaga i izdržljivost, neumoran duh zaigranog djeteta. Moji dobri duhovi. Neki od najdražih druženja su mi kad šetamo prirodom, samo nas troje, On mi prigovara da sam ga razmazila, da previše bdijem nad njih kao opsjednuta majka, a ja se smješkam i govorim kako mi je to i tako jedino dijete i nek me pusti da se ispušem.

On je mojih par bezbrižnih trenutaka dana.

Ostatak 24 satne torte žongliram sa željom da ovo "ler vrijeme" potraje što duže i činjenicom da sam ( ponovo ) završila sa ciklusom akademskog obrazovanja i da je vrijeme da se opet bacim u svijet radnog naroda.
Rasturila sam ispite. Sve položeno na prvom roku. SIgurna sam u znanje kojim raspolažem. Ono u što nisam sigurna jest hoću li unatoč tome uspjeti. Mogao bi to biti jako lijep i dobro plaćen posao. Napokon bi mogla biti svoj čovjek. Možda je pitanju trema. Možda to što sam beskrajno nespretna i užasavajuće tiho govorim. To što sam često nesuvisla i što se u roku keks spetljam dok govorim nije baš od pomoći. ( Iskreno neda mi se nazad u školu po još jednu diplomu, makar to značilo penale mog neradničkog majmuniranja ).

U svakom slučaju, novaca više nemam. Dno dna. I spent money to make money i po svim pravilima trebala bi sada krenuti prema plusu. Sezona počinje. Drž'te fige! Uspjeh ili propast!


Post je objavljen 18.04.2009. u 23:46 sati.