Marketing
Kad miriše, onda miriše
Pariz je četvrti grad u kojem živim.
Osim u Mostaru, ili kod moje tete ili kod svekija, nikad nisam osjetila bilo kakve promjene godišnjih doba.
Jesam, ljeto u Puli, i zimu u Puli, ali samo i isključivo po odlasku/dolasku turista.
Jesen i proljeće su zapali u neke kutke mozga i stvarno sam se pobojala da je to globalno zatopljenje došlo prije nego što su objavili. Ma, nego što se uopće pričalo o tome.
U Mostaru se promjene godišnjih doba osjećaju ponajprije u ljudima. U zraku. U aktivnostima. U prirodi.
Ne uspoređujem, samo se sjećam. Volim godišnja doba u Mostaru 
I eto me sad u Parizu. Ovdje proljeće - miriše.
Na ono starinsko, pravo proljeće, gdje ga vidiš na svakom koraku.
Francuska je inače zemlja poznata po tome što čovjek dolazi prije novca. Prije stresa. Francuzi su, također, poznati po tome što njihovi proizvodi ne moraju biti nužno prvi na tržištu. Ali moraju biti najbolji.
Međutim, proljeće nastupa odmah. Baš onda kad treba.
Ostatak posta će biti samo slike, a vi zamislite kako to miriše. Ajme, što miriše......
ovdje su im one kućice za struju:
a ovo je živ čovjek, a ne kip 
Post je objavljen 16.04.2009. u 13:47 sati.