utvrdo,
dok srcem od kamena šutiš
niz zidine tvoje
cijede se kapljice prošlosti;
snagom tvoje tišine
osluškujem vode vijugave
pod stopalima tvojim
i vidim sudbine
i čujem plač
i krik
u jauku vjetra priča o dragoj ptici
a nebo se zlati tisućama misli:
rastu li stabla iz ranjenih tijela
( „Bože budi štitom Hrvatskoj.“ - epitaf na tvrđavskoj crkvi Sv. Barbare )