/Ovih dana vrijeme nekako brzo prolazi,
a mi zarobljeni u njemu vučemo za sobom neskinute terete oblačnih dana/
Ja već dugo bez svoga nisam pila kavu ni plesala na neke sretnije ritmove.
Stajao je kraj mene i gutao sva moja neslaganja i poricanja.
Kako sam se onda mogla okrenuti i otići.
U nešto novo. Ne bolje, samo drugačije.
Ovdje sam ostala slušajući priče o nepoznatim mjestima i nekim velikim ljubavima.
O gradovima koji su mirisali na more i danima nekim toplim.
Ja samo želim prekinuti ovu destrukciju i vratiti osmjehe na police ormara.
Da ih nađem uredno posložene ujutro kada se probudim.
Post je objavljen 15.04.2009. u 12:23 sati.