Pregled posta

BEGIZMI 111.

SVAŠTA NEŠTO


Dugo Bege nije bilo na blogu i svi pitaju šta je, kad će... E, pa ovih je dana bilo puno svirki i priprema za buduće svirke. A Bego je nadrkan jer nema vremena na miru sjesti i raditi novu web stranicu. A svi bi nešto htjeli i svakome nešto treba...

onima koje zanima:
ponedjeljak, 20.04 Sax u ZG: "Partet" i "Otprilike ovako"
ponedjeljak 27.04 Quasimodo u ST: Dylan night

Dakle, dok je Bego bio lijen za pisanje, svašta se nešto izdogađalo. Idemo redom...


Drkanje po kući:

Došla toplija vremena i žena se uhvatila raditi po kući. Došla i prijateljica, pa se na Begin užas dvije žene uzvrtile po kući i rade.


Žena buši rupu u zidu i viče iz kuhinje: "Neno, dođi i pridrži mi ovo."
Bego: "Vidiš da radim. Osim toga, vjera mi brani pomagati ljudima koji rade po kući u 11 ujutro."
Prijateljica lupa po nečemu čekićem: "Sram te bilo, dat ću ti ja!"
Bego: "Baš ti hvala, samo ne znam šta bi mi žena na to rekla. A gdje si sjebala prst?"
Prijateljica koja i dalje lupa čekićem: "Ugrizao me pas."
Bego: "Sa psom si zabijala čavle? E, to se ne radi."

Žena: "Skidaj se s tog kompjutera i spremaj se za koncert. Šta ćeš obući?"
Bego: "Ja bih onu majicu s lubanjama."
Žena: "Ne možeš to nositi u kazalištu."
Bego: "A kad sam zadnji put došao u večernjem odijelu, isto nije valjalo."
Žena: "Naravno glupane, to je bio moto-party."


Koncert "Parteta" u kazalištu:


Koncert u kazalištu prolazi u savršenom redu, Bego je umiljat ko maca... evo, Zoki je svjedok.


Čak se ni Ivan i Koča nisu međusobno poubijali... bar ne previše.

Nakon koncerta.
Bego: "Ajmo Koča brzo prebaciti ove instrumente, pa ćemo prije početi pit."
Koča pomaže Begi nositi zvučnike niz stepenice. Obojica su se uspuhali.
Koča: "Za instrumente bi trebali kupiti magarca."
Bego: "Ali onoga teretnog, a ne putničkog."
Koča: "Šta? Mazgu?"
Bego: "Aha, znači transportni magarac se kaže mazga?"


Preserans od after-partyja je također prošao u redu... hm... do određene granice...

Svi okolo: "Bla, bla bla... super, krasno, izvrsno, ma divno... nova splitska jazz scena... okoš bokoš..."
Joško Grgin se brči: "Ova mala mi je osvojila ovu nagradu, ona druga je... bla bla..."
Bego: "Je, super si ti to izdresi... ženo kako se ono kaže za dresuru djece?"
Žena: "Odgoj."
Bego: "Aha. Da Joško, krasno si odgojio svoju djecu."

Ali ako mislite da su samo Bego i Joško Grgin odstupali od općenito prihvaćene koncepcije kako bi trebali izgledati ljudi na čijim plećima leži svekoliki teret hrvatske kulturne baštine, onda pogledajte slijedeće slike:


Eto gospodo moja, to vam je ta kultura! Umjetnici na fast-foodu i jeftinom alkoholu.
Pa nisu ni impresionisti po cijele noći u pariškim lokalima Boga molili, a opet im slike koštaju kišu Isusovu. Samo su trebali malo pričekati da umru.
I sad ti budi predsjednik vlade, ministar, manager, policajac, liječnik ili profesor, radnik na šalteru ili u pogonu, nezaposlen, alkoholičar ili narkoman, ili na bilo koji drugi način normalan hrvat... i to razumi!

Jasenka: "Ajmo Koča doma, ja sam krepana."
Koča: "A ja sam krepan, što znači da si ti umornija od mene za jedno slovo."


Koncert "Sus4" u Biogradu:


A bilo je jazza i u Biogradu: Tome, Tonči, Mladen i Bego.

Nakon svirke uvijek se priča o svirci. Strašno!
Tonči: "Bila nam je lijepa ona uzlazna harmonijska progresija, izvrsno si ono uradio s basom."
Bego: "Ti stvarno misliš da ja imam pojma šta sam odsvirao?"
Tonči: "Nije bitno šta si odsvirao dok god zvuči skladno. U jazzu su note samo skica."
Bego: "A ja ću sada piti vina. Mala! Ne pričaj tamo, radi nešto. Bego je žedan."
Tonči: "U klasičnoj glazbi imaš note i to je ono što jest."
Bego: "Znači, u klasici je to ono što jest, a u jazzu je ono što pit."

Žena vozi put Splita, a Bego i dalje vrti po glavi.
Bego: "Skladno! Lijepo! Šta to uopće znači?"
Žena: "Ako imaš ukusa, onda znaš."
Bego: "Imam ja ukusa, čak više i od Boga."
Žena: "Ajme, evo ga! Opet je počeo o Bogu."
Bego: "Kad netko odjene gore plavu majicu, a dolje zelene hlače, da li je to skladno?"
Žena: "Ne, to je neukusno."
Bego: "Dakle, kad Bog stavi gore plavo nebo, a dolje zelenu livadu, znači da je i to neukusno."


Blogerska okupljanja:

Bilo ih je više. Evo jedno koje se odžalo na Benama.


Manga objašnjava da širenje NATO-a, sad kad se raspao SSSR, služi samo ratu protiv vanzemaljaca, a Bego objašnjava Bojanu kako u vrijeme recesije plivati na suho.

Bego: "Ma ja Mangu ne razumijem. Pa šta onda ako smo, kako on kaže, ulaskom u NATO izdali hrvatske nacionalne interese? Koliko je nas hrvata? Ima nas manje nego čejena ili apača. Za pedeset ili sto godina nitko neće govoriti hrvatski, a neki će stanovnik Unije, neki unijanac, govoriti da je njegov pradjed bio hrvat, baš kao što neki amerikanac danas govori kako mu je pradjed bio indijanac."
Zulu: "Je, ali ajde reci to kome ovdje, krivo će te shvatit. Ovo je mala sredina."
Bego: "Mala sredina za veliku bolest."


Bego i Zulu podjebavaju, a Ely se ne želi slikati. Ipak, objavljujemo fotografiju ako tko poželi gatati.


Dok Bego i Zulu seru li ga seru, jadni Jure ne može doći do riječi.

Zulu: "Šta ti misliš o..."
Bego: "Zar ti ja nalikujem na nekoga tko misli?"
Zulu: "Pa i ne baš."
Bego: "Ja ne mislim. Danas nije pametno misliti."
Zulu: "Pametno razmišljaš."
Bego: "Ne vrijeđaj!"


Odjednom...

Bego: "Muke ti ježove! Gledaj!"
Zulu: "Šta je ovo, majke ti?
Bego: "Invazija vanzemaljaca!"
Zulu: "Nije, nego crtani film. Nekakve rugobe s krijestama... ili su to bradavice..."
Bego: "Zulu, ja se njih bojim!"
Zulu: "I ja. Živa psihodelija!"
Bego: "Jebate led da te jeba, pa nije ni čudo da su djeca retardirana i ubijaju se po ulici, kad ovo moraju gledati."
Zulu: "Tiše, čut će te!"
Bego: "Tko? Ministarstvo za obitelj i gubljenje vremena?"

Zulu: "Jesam li ja puka, ili su ono prije bili normalniji crtani filmovi?"
Bego: "Šta ja znam... bili su oni, kako su se ono zvali... oni neki Jurek i Bogurt?"
Zulu: "Ne, mislio si Lolek i Bolek, a pomiješao si burek i jogurt."
Bego: "Pa paše!"


Probe "Otprilike ovako" za nastup u Zagrebu:


Stipe poji Begu

Stipe: "Jesi li ti to malo smršavio?"
Bego: "Aha."
Stipe: "Biće si na djeti?"
Bego: "Ne. Jedem kao i prije."
Stipe: "Onda kako?"
Bego: "Shvatio sam da je bitan odnos inputa i outputa. Kad je input veći od outputa onda debljaš, a kad je output veći od inputa onda mršaviš. Jednako jedem kao i prije, ali više serem."


Koča i Patak

Bego: "Evala Patko, kako si?"
Patak: "Bogami, trebala bi mi generalna."
Bego: "Ma tko će to sad popravljat! Najbolje ti je umrijeti, pa se ponovo roditi zdrav."
Koča: "A, govoriš o reinkarnaciji. A kako znaš da ćeš se opet roditi kao čovjek?"
Bego: "A zar sam sad čovjek?"

Bego: "Stipe, daj nam pit da se psihofizički pripremimo za probu. Vidi šta nas je dočekalo, stari ljudi a moramo vježbati."
Stipe: "Pa šta?"
Bego: "Vježbanje, to je za djecu. Tko ne zna, neka ide u muzičku školu. Ili neka se ostavi."
Patak: "Ma samo ćemo malo dotjerati fraze."
Bego: "Ono mjesto gdje ja urlam? Nije aaarrrggghh, nego aaaarrgghhh?"
Patak: "E, to."
Bego: "Onda dobro."


Koncert "Parteta" u Quasimodu:


lijevo: Bego, Ivan i Duple na kiši; desno: vijeće mudraca - Petko i Bego

Partet donose instrumente po kiši i poljube vrata od Quasimoda.
Bego: "Koča, zovi Biloga. Trebao je biti ovdje u sedam. Pokisnut će oprema."
Koča: "Zvao sam ga prije pola sata i rekao je da stiže za pet minuta."
Ivan: "Eno Petko, recimo mu da je koncert otkazan."
Bego: "Super, možda ga strefi srce, pa će koncert stvarno biti otkazan."
Stiže Bili u osam: "Ajme, oprostite."
Bego: "Zašto? Točan si u sekund, ali po zimskom vremenu."

Bend se okupio oko stola.
Petko: "Bego, ajmo za drugi stol, ovdje se napravila gužva."
Petko i Bego odlaze za drugi stol.
Bego: "Evo nas, sad ćemo organizirati gerijatrijsku sekciju grupe Partet."
Dolazi Jasenka.
Bego: "Odlazi, ovo je gerijatrijska sekcija!"
Jasenka pokazuje na Ivana koji priča s nekom mlađom ekipom: "Jedan vam je utekao."
Petko: "On se osjeća mladim."
Bego: "Blago mu se. Ja se više ne osjećam."
Petko: "Ne osjećaš se mladim?"
Bego: "Ma ne osjećam se opće. Ni ruke, ni noge..."

Uskoro su se cijeli bend i još neki ljudi okupili oko stola gdje su sjedili Petko i Bego.
Bego: "Ma pogledaj! Mi smo se makli od gužve, a oni svi došli za nama!"
Petko: "Okupili su se oko staraca, došli su po zrnca mudrosti."
Bego: "Ko pleme oko vrača. E, kad bi oni znali... evo, ti si vrač u penziji, a ja sam brahmana. Reci ti meni, je li mi prodajemo maglu?"
Petko: "Uh, da maglu! A koji su popovi tek jebivjetri!"
Bego: "Jadan puk, nemaju oni pojma."
Petko: "A u sve vjeruju, jadni."
Bego: "Kažu im da je Bog jedan, a onda im opet kažu da mi imamo svoga Boga, a oni drugi nekoga drugoga Boga i to su po mome računu već dva Boga, što znači da su ovi ljudi ovdje mnogobošci."
Petko: "Znači, oni znaju da je Bog jedan, ali ne znaju kako je jedan."
Bego: "Ne znaju da On ima mnoga imena i da Ga boli kurac kako ćeš Ga zvati. I da su prema tome sve religije dobre."
Željko Milić: "Ja ne idem u crkvu, ali sam vjernik. Znam da ima neka sila..."
Bego: "Možeš Ga zvati i Neka Sila, iako je On prvenstveno osoba. I gravitacija je sila, pa je ne štujem."
Petko: "A ti vjeruješ u reinkarnaciju?"
Bego: "Naravno. Ako uzmemo kao postulat da je Bog pravedan, onda bi u slučaju da je život jedan, svi ljudi trebali imati jednake početne uvjete. Obzirom, da se neki rađaju bolesni, neki siromašni, a nekima je rođenjem sve dano, mislim da je to poslijedica našeg prijašnjeg djelovanja, a ne greška u Božjem karakteru."
Ivan: "Onda i koncepcija grijeha pada u vodu."
Bego: "Točno. Ne vjerujem u grijeh. Na primjer, seks je božanska djelatnost jer je Bog oplodio cijeli Univerzum. Znači, kad se jebemo odražavamo božanski karakter, ali istodobno shvaćamo i Njegovu veličinu, jer je On oplodio svemir odjednom, a mi moramo osobu po osobu. Tako gledajući, svaka djelatnost je obred, jer ti omogućuje da spoznaš Boga. Štuješ ga kroz djelovanje, jer shvaćaš da to nije tvoja moć, nego samo mali dio Njegove koji ti je još uz to i samo privremeno posuđen."
Ivan: "Ali, kad bi ljudi to shvatili, crkva ne bi mogla naplaćivati oprost. Pao bi joj kredibilitet."
Bego: "Ne samo jednoj. Svima. I takozvanim našima i takozvanim njihovima."
Petko: "Hehehe, pale bi im dionice na burzi."
Svi se zamisle, a Bego namiguje Petku: "Je gušt prodavat maglu, a?"

Petko zbraja i oduzima po glavi: "Čekaj sekund, ako nema grijeha, šta je onda vrag?"
Bego: "To je Bog kad se napije."


lijevo: Vlado je u kurcu skroz, a Jasenki je samo ruka; desno: večer je ipak imala hippy end

Bego: "Šta je Jase? I ti si čavle zabijala psom?"
Jasenka: "Nisaaaam!"
Vlado: "Šta je Jasenki?"
Bego: "Sportska ozlijeda. Slomila je ruku dok je kopala nos."
Jasenka: "Beeegoooooooo!!!!"

Jasenka: "Ma odakle si ono svirao onu pjesmu?"
Koča: "Iz de mola."
Jasenka: "Pa nije iz de mola!"
Koča: "Nije? Ajme, demolirao sam pjesmu!"

Zulu: "I Bojan je htio doći ali je dobio proljev, pa nije htio da ga zajebavaš i da to staviš na blog."
Bego: "Zašto? Pa zar ti misliš da bih napisao da Bojan ima proljev?"
Zulu: "Mislim."
Bego: "Stvarno ne znam odakle si stekao takav dojam."


Umjetnička druženja:

Ujutro, Bego juri nositi instrumente nakon sinoćnjeg koncerta. Zapuhan, a zvoni mu mobitel.
Bego: "Šta je?"
Mobitel: "Luka je, jesi za kavu?"
Bego: "Ovo ti se sad nisam javio, jer nisam doma."
Mobitel, tj. Luka: "Šta ima veze? Zovem te na mobitel."
Bego: "Dobro, onda nisam u Splitu."
Luka, tj. mobitel: "Kako, kad sam te sad vidio iz kafića kako prolaziš?"
Bego: "E, pa ako ti ni jedna moja isprika ne odgovara, sam smisli onu koja ti najviše paše."


Pegula i Bego

Bego napokon prenese sve instrumente i sjedne u prvi kafić, kad nailazi Pegula.
Bego: "Konobar, brzo mi donesi vina, trebaće mi!"
Pegula: "E, baš tebe tražim!"
Bego: "Blago mi se."
Pegula: "Napisao sam jednu pjesmu, pa želim da uglazbiš. Nije hitno, ali hoću da to napraviš baš ti."
Bego: "Ajde, da čujem."
Pegula: "Zove se Idila. Pazi ovako: ide patka... ne valja, daj kemijsku da ispravim... evo: ide patak preko Save, zagrebačke o moje drage plave divne dame crne, što nagone jelene i srne."
Bego: "Krasno!"
Pegula: "Ovaj zadnji dio, pazi, možeš tu staviti parlando pa da bude opera, ali obzirom da je rima, onda možda bolje opereta. A može i hard rock."
Bego: "Dobro."
Pegula: "Kad završiš, postavit ćemo to na scenu. Kako se ti ono zoveš?"
Bego: "Nenad Bego."
Pegula švrlja po papiru: "O Ne Nad Be-go... kad okreneš ovako... onda ovo ovdje..."
Bego: "A šta to sad radiš?"
Pegula: "Tvoj pseudonim. Ti si Ala-Bel da Beg, veliki mirnodopski ratni vezir. Tako ćeš se zvati u mom djelu. I ja imam pseudonim."
Bego: "Kako? Kabir Bedi Sandokan?"
Pegula: "Nije. Ali ne mogu ti ga reći, moj je tajan."
Bego: "Super, neću ga morati pamtiti."
Pegula: "Dobro, a sad idem osnovati kazalište, žao mi je što ne mogu duže ostati, ali imam posla."
Bego: "Nešto kao Exit, ili ono Kazalište na Pešćenici... kako mu je ono kratica... Kanape... Knajp?"
Pegula: "Ma kakav Kanape! Glup si! Kazalište Zebran. To ti je mužjak od zebre. Moj će udio biti četrdeset posto, samo da upadnem u neku lovu."
Bego: "A, tako."
Pegula: "I samo polako ne moraš žuriti. Ako ja umrem, ti nastavi."
Bego: "A zašto bi ti umro?"
Pegula: "Tako, šta ja znam. Neki ljudi umru."
Bego: "Moj ti je prijateljski savjet da, ako je ikako moguće, ne umreš."
Pegula: "Tako i ja nekako mislim. Pokušat ću. Sad idem. Bog!"
Bego: "Bog!"

Konobar gleda za Pegulom: "Ovaj je stvarno lipo puka!"
Bego: "Ma šta ti znaš! Čovjek je umjetnik, a ti si konobar... uh, daj ulij malo vina, stvarno mi treba."
Konobar: "Suzi ti oko."
Bego: "Ma nije ništa, to je od dima."



(nastavit će se)

Post je objavljen 14.04.2009. u 23:33 sati.