Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mama44

Marketing

...KAKO MI TO....

Ovo je čudo.
Ja za kompom.

Moram.

Dakle, kako mi to radimo.
Mi,koji nakon godina i godina življenja u vezama koje se nazivaju brakovima, odlučimo, dogodi nam se, shvatimo da ima još nešto osim onoga što smo živjeli...Mi, koji možda nismo nikada ni osjetili pravu ljubav,privrženost, povjerenje...Mi, koji smo se k'o magarci na batine navikli na određenu kolotečinu i funkcionirali sasvim drugačije od onoga što smo netom probali..

Pa se odlučili, eto, sve to pretumbati, prekinuti i glavom kroza zid probati nešto novo, jer, konačno, to je NAŠ život, naša odluka, naš zrak, naše emocije...

I što se događa?

Najgore što se može dogoditi je to da se preslikavaju situacije.
Ali, kao što rekoh, navikli smo se k'o magarci na batine, pa je to trajalo 20, 25 godina, a mi ovako pametni kako jesmo, jer kažu da je čovjek inteligentan dvonožac, reagiramo po ustaljenoj šabloni...
Dolazi do svakojakih situacija, nije sve uvijek bajno i sa ružičastim prizvukom, na koncu, svi vučemo repove, repetine svojih života iza sebe, ali kada dođu situacije?

Reagiramo onako kako smo to navikli, čak nam se u momentu učini da nam se ponavljaju iste stvari kao u prijašnjim vezama, a to nije to...
Događalo se i meni, događa mi se i danas, pa si znam postavit pitanje :"Dovraga, ženo, koji ti je? Kako uspijevaš naći uvijek iste?"
No, mama je bila pametna, hvala Bogu.
Pa je shvatila da situacije uopće nisu iste.

Da je ista moja reakcija na slične stvari, da uvijek isto skačem na samu naznaku onoga što bi mogao biti sličan problem koji sam nekad znala imati.

Po sistemu "puhanja i na hladno".
Čim sive stanice osjete opasnost već proživljenog, a neugodnog, naravno, reagiraju onako kako su naučile. K'o magarac na batine.

A onda se dosjetih jadu.
Kažem sebi - "Majko, stani! Nit' je on isti čovjek, nit' je problem isti, nit' očekuj od njega da reagira isto! Ajd' probaj drugačije. Probaj nešto novo. Probaj suprotno od onoga što bi sad baš učinila!"

I gle vraga - funkcionira!

Pa sam naučla da trebam prestat bit tvrdoglava i tupit po svome.

Pa sam naučila da nije baš preporučljivo sam brinuti svoje probleme ako želiš živjeti s nekim.

Pa sam naučila slušati onog drugog, probati mu pojasniti nešto što mislim da treba, ali i njemu dozvoliti da učini isto.

Pa naći kompromis.

Pa ne skakati pred rudo.

Pa RAZUMIJETI, ali i dati mu do znanja da očekujem od njega isto.

I ide.

Ma, ide za pet.

A i on kaže da nije znao da može ovako funkcionirati.

Ne prepoznaje sebe.

A ni ja sebe koji put.

No, to je u redu. Učimo, shvaćamo.

A nije lako, to je isto sigurno.

Treba puno ljubavi, dobre volje, vjere u drugoga i tolerancije.
Povjerenja, iskrenosti DO KRAJA, i ODLUČNOSTI da se završi sa svime do sada.
Sa svim ustaljenim načinima ponašanja i shvaćanja.

*********

S druge strane, ima i drugačijih sudbina.
Ma,puno ih znam koji su nekako u ovim godinama našli ono što su trebali naći prije barem četvrt stoljeća.

I u početku sve izgleda divno i krasno.

Ružičasto.

A onda počnu pritisci sa strane.
Sa svih strana.
Skoro pa k'o koordinirana akcija svega i svačega, okolnosti, objektivnih i subjektivnih,samo se kalemi jedno na drugo, k'o da te čeka iza ugla taman kad si pomislio da si riješio jedan problem.
I onda jedu.
Žderu.
Pa se k'o dvoglave aždaje pojavljuju bivši partneri kojima kao da je životni zadatak dokusuritii onako načete bivše supružnike.

A načeti i ovako i onako lako pucaju.
Zapravo, šavovi su im već poprilično olabavljeni, živci stanjeni, mozak blokiran svime time, pa ne vide ono što im stoji ispred nosa.
Pa se kaže što se ne bi reklo, jel' se to zove afekt?
I to u krivo vrijeme i na krivom mjestu, začinjeno zlim željama sa strane - i eto sranja!

Generalnog.

Od nečega što je trebalo biti dobro i opuštajuće, stvorilo se totalno bespotrebno sranje.

Gorčina, osjećaj poraza, gubitka, preispitivanje sebe i onog drugog, pokušavanje normalnog življenja i rada, a ne ide...
Jer - stalno je tu negdje...

A mogao/mogla sam ovako i onako, nije to trebalo reći ili napraviti....

*********

Nismo više baš tako mladi.
Jedno je kad ti se to dogodi u nekim 20-im godinama.
Pa znaš da imaš vremena.

Ali sada...Ponešto smo naučili ili trebali naučiti do sada.

Ono netom navedeno: strpljenje, razumijevanje, volja.

Ljubavi ima.


Post je objavljen 10.04.2009. u 20:09 sati.