Marketing
Marais
Marais, četvrt u središnjem dijelu Pariza (ako se ijedan dio može nazvati središnjim), poznata je po svojoj živosti, uvijek otvorenim buticima, raznim kafićima i slično. Poznat je također i po tome što ima najmanje metro stanica, jer ....
dakle, nekad davno, u 17tom stoljeću, tu je bila kraljevska rezidencija, a danas je jedan od elitnijjih dijelova grada. Odlučeno je da se tu napravi 'malo' metro stanica, da se ne remete predivne zgrade i vile, a osim toga, Marais znači i močvara.
Tijekom Revolucije, Marais je bio prepušten propadanju, ali tijekom 60-tih godina ponovno je izgrađen i, baš tih 60-tih, to je bio Pariz kakav zamišljamo, i kakav su nam prikazivali u filmovima. Sa onim štihom.
Poznajem jedan stariji par koji je doselio u Pariz baš u to vrijeme. Kažu da su promjene od tada drastične, i da od Pariza kakav je bio, od onog šarma, nije ostalo ništa, odnosno da je ostalo vrlo malo. Ne znam, ja pronalazim taj dio u natruhama, ali isto tako ne mogu ni zamisliti kako je bilo. Osim ako tamo nisam živjela u prošlom životu. A ako prošli život postoji, onda sam ja živjela baš u Parizu.
Al dobro.
U Maraisu se nalaze mnogi od najpoznatijih muzeja. Ulice su, kako rekoh gore, načičkane buticima i kafićima, galerijama, restoranima.
Poznat je po tome što u njemu obitavaju i etničke mješavine, židovi, doseljenici iz Alžira, Maroka i drugi.
Ali ono što će vam reći o Maraisu je da je danas, između ostalog, i središte homoseksualne scene.
U središtu Maraisa nalazi se Place de Vosges, kažu, jedan od najljepših trgova na svijetu. Možda i ima ljepših, ali ovaj je definitivno najsimetričniji, i njegov se izgled nije mijenjao od kada je napravljen.
Savršeno simetričan, 108 metara sa svake strane, okružen je sa 36 kuća starih preko 400 godina, zanimljivog izgleda. Napravljene su od crvenih opeka, sa strmim krovovima i potkrovnim prozorima.
Na ovom mjestu, 1615. godine održan je trodnevni viteški turnir u čast vjenčanja Louisa XIII i Anne Austrijske.
Tu su rođeni i živjeli mnogi poznati umjetnici, npr. Victor Hugo je tu živio 16 godina, a sada se tamo nalazi muzej u kojem su predstavljena najvažniji aspekti njegovog života i rada.
Idući dalje kroz kvart, naići ćete na malene uličice:
kao što vidite, i sa lijeve i sa desne strane se nalaze (mahom) restorani, od indijskih, tibetanskih, kineskih, meksičkih, i svih europskih. Ulica je bila skoro prazna, ali to ne implicira ništa - osim da još nije vrijeme od izlazaka. 
U jednom trenutku, šetajući, vidjela sam i ovo:
Ništa posebno, ah, samo dvorište jedne zgrade. Ah.
Uglavnom, u Maraisu se nalazi i Muzej Carnavalet:
To je muzej posvećen povijesti Pariza, ukrašen mnoštvom umjetničkih djela i gravurama koje pokazuju razvoj Pariza.
Dio fasade:
A to je sve samo maleni dio četvrti. Ostatak, i to onaj poznatiji, još nisam istražila. Čeka me još mnogo toga, između ostalog Picassov muzej, židovske pekare i puno povijesti. 
(puturist.com)
Post je objavljen 10.04.2009. u 11:35 sati.