U današnjem čitanju evanđelist Ivan pred nas posebno stavlja dvije osobe koje svojim postupcima pokazuju, jedna što znači biti zahvaćen ljubavlju prema Isusu, a druga upravo suprotno.
S jedne strane vidimo Mariju koja je pomazavši Isusu noge skupocjenom pomasti i brišući ih svojom kosom učinila predivno djelo ljubavi prema Isusu. Kao da ovim djelom govori: Spremna sam za tebe dati sve. Dati i sva svoja svjetovna dobra ali još i više sebe. To je u biti i pokazala ne žaleći niti skupocjenu pomast, a brišući Isusove noge svojom kosom pokazuje spremnost predaje same sebe služeći Isusu iz čiste ljubavi. Taj njen postupak je bio tako mio Isusu da je rekao:“ Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen" (Mt 26, 13).
S druge strane vidimo Isusovog učenika Judu, koji je imao zatvoreno srce za ovaj čin ljubavi. On u ovome Marijinom djelu ne vidi ništa drugo nego nepotrebno rasipanje skupocjene pomasti jer ista se kako reče:“mogla prodati za trista denara i razdati siromasima“. „To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo“ (red. 6). Judu, učenika kojeg je Isus odabrao, koji je s Isusom živio tri godine, gledao sva djela koja Isus učini, slušao njegov nauk, vidio silno mnoštvo ozdravljanih i duhom i tijelom nije zahvatila ljubav prema Isusu. Jača je bila ljubav prema novcu i svemu što on predstavlja. I kada čitamo ove retke možda dolazimo u napast da kažemo da mi nismo kao on. Da nikada ne bismo postupili kao on. Razmislimo još jednom?
Je li mene i tebe, koje je Isus odabrao, koji gledamo Isusova djela svuda oko nas, slušamo njegov nauk čitajući i slušajući njegovu riječ, susrećemo, čujemo i čitamo o ljudima koji svjedoče o onome što im Isus učini, zahvatila ljubav prema Isusu? Ili nam srce kuca za nekog ili nešto drugo što je ispred Isusa?
Koliko smo zahvaćeni ljubavlju prema Isusu, a koliko ljubavlju prema materijalnom, prema svijetu? Biti zahvaćen Isusom znači sve dati za njega. Ništa, baš ništa nam ne smije biti važnije od Isusa. Ispitajmo se gdje je naše srce. Uz što prianjamo? Služimo li se svjetovnim dobrima na način da nas ona dovode k Bogu ili tako da nas na žalost još više udaljuju od njega? Svatko može testirati sebe. Upitati se nisam li ja ipak poput Jude? Ta i on je hodao s Isusom, a ipak mu Isus nije bio na prvom mjestu. Što nam je važnije od Isusa? Ako napravimo iskrenu inventuru srca što ćemo pronaći tamo….Dovoljno je da analiziramo samo jedan dan naše svakodnevice pa da vidimo kako se i prečesto uklapamo u prosjek. Kako brzo zaboravimo tko smo i prilagodimo se ponašanju svijeta. Puno toga svjetovnog nam postane važnije od Isusa. I kako onda nismo poput Jude? Zar ne izdajemo Isusa?
Bog nas je stvorio iz ljubavi i želi da živimo od njegove ljubavi i za njegovu ljubav. Da živimo u ovom svijetu, ali ne da mu se prilagođavamo. Svojim životom treba upravo da mijenjamo ovaj svijet. Da ga mijenjamo ljubavlju. Kao što Marija iz ljubavi izli dragocjenu pomast na Isusove noge, Bog hoće da i mi sve što činimo iz ljubavi činimo. I ono najmanje djelo učinjeno iz ljubavi postaje veliko.
Bog nas poziva da se izdignemo iznad prosjeka jer stvoreni smo za velika djela. Djela ljubavi. Imamo li hrabrosti iskoračiti iz sebe? Iskoračiti iz prosjeka? Konačno staviti Isusa na prvo mjesto u svom životu? I svima koje susrećemo bez straha to pokazati i posvjedočiti. I ne bojmo se jer na tom putu Bog će nam biti snaga. „Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kim da strepim? U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!“ (Ps 27, 1. 14)
Ljiljana
Post je objavljen 06.04.2009. u 16:08 sati.