- "Jonathane Livingstone!, - obrati mu se starješina - stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća galebovi mogu vidjeti!"
Kao da ga je neko tresnuo daskom po glavi. Koljena su mu zaklecala, perje mu se objesilo, a u ušima mu je zašumilo. "Zar da ja stojim u sredini na svoju sramotu? Nemoguće! Biti pozvan u sredinu zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten samotničkom životu na dalekim hridima. A moj let? Oni ne razumiju! To je zabuna, pogreška!"
- "Bio si nepromišljen i neodgovoran, - ozbiljni je glas odjekivao - te si povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova, Jednog ćeš dana, Jonathane Livingstone, shvatiti da se neodgovornost ne isplati. Život je neizvjestan i nespoznatljiv, a mi smo stvoreni samo da jedemo i da opstanemo što dulje možemo."
Galeb se nikada ne suprotstavlja zboru jata, ali Jonathan ipak podigne glas:
- "Neodgovornost? Braćo!, - uzvikne. - "Ta, tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Na tisuće godina mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo, da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni! Dajte mi priliku, molim vas! Dopustite mi da vam pokažem što sam naučio!"
Jato je stajalo nepomično, kao ukopano.
- "Bratstvo je razvrgnuto", - povikaše galebovi u jedan glas i prijezirno mu okrenuše leđa.
Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, ali je odletio još mnogo dalje od dalekih hridi. I nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja, da nisu htjela otvoriti oči i progledati.
" Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer, možda sanja o slobodi.
Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i poučite ga slobodi." (K.Gibran)
Post je objavljen 06.04.2009. u 11:28 sati.