Dakle...long time no see. Ili bolje 'long time no blog'. Moram priznat da sam malo zahrđao. Ove sve novotarije tipa Fejsbuk (namjerno ga pišem 'po Vuku' jer je ta društvena mreža stvarno postala općenarodna) kao da je preuzeo prioritet nad blogom. Samo oni najuporniji su ostali vjerni ovom obliku izražavanja. Ja sam ga malo maćehinski zapostavio razmišljajući kako da iz bloga napravim vlog. Sve skupa me to kibernetički umrtvilo pa sam gotovo i zaboravio na sve. Ali dobro, ništa se u biti nije promjenilo. Da, prošlo je gotovo devet mjeseci. Porođajne muke mog novog početka. Ili nastavka nečeg dobrog. Barem za mene dobrog. Ideje o unaprjeđenju bloga će malo pričekat. Dobri stari blog je sasvim dovoljan zasada.
Što se sve izdogađalo od zadnjeg pisanog bloga ne može stati ni u sto postova i blogova. Niti bi zvučalo zanimljivo kronološki nabrajati sve to. Neka ostane u prošlosti, sve dobro i loše. Pamtim i učim.
Imao sam želju zapisati moja zapažanja o Fejsbuku, svemu dobrom i lošem što je donio i sve posljedice tog istog Fejsbuka. Pa evo nekoliko misli.
Prije svega treba razjasnit prvu glupost koju ugledam kad se logiram na Fejs (cool skraćenica za Fb) a to je taj famozni status. 'Što ti je na umu?' pita me svaki put. Prava prilika za napisat neku glupost koja će oduševit sve frendove. Rijetko će netko doista napisati istinu. Naprimjer, ja već neko vrijeme u statusu pišem 'sex i pivo'. A da, na Fejsu treba biti iskren. I ja jesam, koliko god to drugima zvučalo neobično ili čudno. Ako me pita što mi je na umu ja mu rečem. Bez beda.
Slijedeće što mi padne napamet kad gledam tu prokletu stranicu jest lista prijatelja. Ni sam ne znam koliko ih imam na listi. Tih 'prijatelja'. OK, neki mi stvarno i jesu prijatelji ali dajte promislite malo. U trenutku odlaska na drugi svijet prave prijatelje ćete moći nabrojiti na prste jedne ruke. Neki će reći 'nažalost', ali točnije bi bilo reći 'na sreću' jer ćete znati da su to ti prijatelji. A ne hrpa znanaca, poznanika ili ljudi koji svoj ego hrane dodavanjem frendova misleći da imaju bogat društveni život. Jebo to. Kad bi sad išao skraćivati listu na prave prijatelje ostalo bi ih možda desetak. Možda.
Aplikacije. O moj Bogo kako ste naporni kad mi to šaljete. Da, na početku sam ih i ja prihvaćao, rješavao kvizove, igrao razne glupave igrice... A čemu? Gubitak vremena. Moje jedine aplikacije su fotoalbum, video, zabilješke i kalendar rođendana. Koliko toliko korisne stvarčice. Ostalo sve na 'ignore'.
I da, za kraj fotografije. Eh, sve je to jako lijepo, kad se međusobno 'tagamo' pa komentiramo i prisjećamo. A nemamo pojma da bi jednog dana zbog tog mogli ostat bez posla. Kad nas šef na Fejsu vidi pjanog ko majku, s jednim kapkom spuštenim i rukama visoko u zraku. I naravno, s pivicom u ruci. Opasno, koliko god nevino izgledalo.
No, dobro. Da ne dramim ima Fejs i svojih prednosti. Pronalazak starih poznanika, kolega iz bivših škola, faksa itd. Ali prema ovom već spomenutom to je tek sitnica.
I nešto zanimljivo. Koliko god bili svjesni svih mana Fejsa opet ga velika većina nas ima. Fejs je (još uvijek) u modi, baš je fora. 'Pošaljem ti poruku' više se ne odnosi na SMS nego na Fejs. Eto, to vam sve govori.
Keep on bloggin' ljudi. Ako vas još uvijek ima koji to radite.
Post je objavljen 05.04.2009. u 11:41 sati.