Danas je nova generacija maturanata došla malo u obilazak fakulteta. Ja
ih vođah uokolo ko pravi turistički vodič ali bez kišobrana. Puno ih je došlo. Mislim si ja super, fali nam zainteresiranih, svake godine ih se sve manje upisuje, a i onima koji su se upisali taj faks nije bio prvi izbor. Tko bi normalan išao upisivati fakultet koji traje 6 godina, pa da onda ne može naći posao ili ako je sretan nađe posao na kojem zarađuje ispod hrvatskog prosjeka a radi dan-noć-noć-dan-subota-nedjelja-Božić-Nova Godina i tako to? Nitko. Osim nas par idiota. Struka nam je skroz degradirana, zadnja rupa na svirali u društvenom poretku. Jedino nas cijene na selu. E tu smo gospodini doktori. Al kome se da ići živjet u Miklouš Donji?
Uglavnom, vodim ja tako njih, smiješim im se i govorim kako studiranje kod nas zapravo uopće nije teško, samo malo dugo traje, gradivo je skroz lagano, samo ga puno ima, ma pi*** dim. Uvedem ih u vježbaonicu iz anatomije, punu lešina iz formalina- psi, svinje, mačke, sve raščetvoreno po stolovima... Mene obuzela nekakva toplina oko srca- odmah se sjetih prve godine, tih davnih brucoških vremena i zezancije, neopterećene mladosti, mamurluka, očekivanja, entuzijazma... Oh, kako sam onda upijala ko spužvica- sve, od gradiva do alkohola!
A školarcima koma- čim su ušli preneraženo su počeli jamrati: „Fuj, kako smrdi!“ „Neću ja to upisati!“ „Odvratno!“
Neki studenti koji su bili u vježbaonici su im puni sebe doviknuli: „Odite na pravo ili ekonomiju!“
Opomenula sam studente rekavši im da moramo školarce namamiti da upišu faks, jerbo neće više nitko tu studirati. Na to mi je jedan od njih rekao da ne brinem, jer će se uvijek naći pokoja budala.
Onda sam uvjeravala školarce da nije to tako grozno, da se navikne čovjek na sve i da će se na kraju i oni prepirati među sobom tko će rezuckati leš. Ipak im nisam prepričala kako je onomad Hrvoje Andrei krišom ubacio pseći testis u džep kute.
Uglavnom, nakon samo 15-ak minuta su me neki školarci počeli propitkivati da koliko još traje obilazak, da je njima dosta... Mislim, wtf? Kada se samo sebe sjetim kako sam uživala u tom obilasku... Jesam li ja frik? Kakve su to generacije? Nikoga ništa ne zanima, samo prčkaju po mobitelima, rade grimase, cure sa crnim kolutovima šminke oko očiju i nekakvim izblajhanim kosama... Vrhunac je bio kada su se neke dvije podsmjehivale i u čuđenju gledale jednu zgođušnu ispiercanu studenticu "kak je zbušena". Čovjek bi pomislio da smo već evoluirali, ali očito da je zov zatucanosti jači.
I tako, priveli smo mučan obilazak kraju, a ja sam ipak dobila svoj odgovor na pitanje: „Što većinu njih zapravo zanima, što bi htjeli studirati?“.
Bespomoćno sliježući ramenima, njihova mi je profesorica priznala: „Menadžment!“
Post je objavljen 03.04.2009. u 15:21 sati.