Nakon što smo u jučerašnjem čitanju bili suočeni s neshvatljivom tvrdokornošću srca Isusovih slušatelja koji mu govorahu da u sebi ima zloduha i tako odbacujući u potpunosti sve ono što je Isus govorio i činio, danas vidimo da ta tvrdokornost poprima i svoju fizičku konkretizaciju jer htjedoše da kamenuju Isusa. Ono što nije odgovaralo njihovim shvaćanjima i njihovoj istini, što nije odgovaralo njihovim stavovima i interesima trebalo je uništiti i ubiti. A Isus i dalje uporno nastoji da slomi tu okorjelost u njima i govori im:“Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." (red. 37-38). A oni su bili upravo očevici djela koja je Isus činio. Međutim, sve bijaše uzalud. Njihove uši i srca su bili zatvoreni za Isusovu riječ, te nastojaše opet da ga uhvate i kamenuju.
Jutros u osvit zore dok sam razmišljala o Isusovim riječima:“djelima vjerujte“ i bavila se mislima o raznim čudesima, čudesnim ozdravljenjima, propovijedanjima, odjednom mi je do ušiju doprla jedna veličanstvena melodija. Izvana kroz poluotvoreni prozor do mene je dopirao cvrkut ptica. I nije došao samo do ušiju nego je čudesno taknuo i moje srce. I pokrenuo lavinu razmišljanja o tim, kako nam često izgleda malim, a u biti neizmjerno velikim stvarima.
O ti bezumni čovječe, gdje gledaš, o čemu misliš? Vidiš li veličanstvena djela Božja? Shvaćaš li da si upravo ti remek-djelo Božje? I brat pored tebe! Toliko stvorenih vrsta na ovom svijetu, a sve tako čudesno posebne. Kako je silna Riječ - Vječna Mudrost po kojoj je sve postalo (Iv 1,3). I nakon što je sve stvorila Vječna Mudrost ostaje u svemu stvorenome, podržava sve, ispunja sve i obnavlja sve (Mudr 1, 7; 7, 27).
Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja: "Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka. Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana. U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci. (Sir 24, 1-6)
Upravo djela Božja su tu u meni, u tebi, svuda oko nas. Isus reče svojim slušateljima:“Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah“(red.32). Svatko od nas je dobro djelo Očevo. U svakom stvorenju je odraz Stvoritelja. Ako to svojim i srcem i umom shvatimo i prihvatimo i naša djela će biti dobra. Bit će to djela kojima uistinu slavimo Boga i koja činimo iz samo jednog jedinog razloga: ljubavi prema Bogu. Ali ako nam srca ostanu zatvorena ovoj istini, bojim se da će sljedeće što ćemo čuti biti Isusove riječi: „Za koje me od tih djela kamenujete?“
Ako Isusove riječi dopiru do našeg srca onda ćemo se duboko zamisliti što to pokreće naše riječi, djela i ponašanje prema ljudima oko nas. Svijest da smo djela Božje ljubavi i da sve što činimo stvorenjima zapravo činimo Stvoritelju. Ili o tome niti ne razmišljamo pa svojim djelima i riječima jedni druge kamenujemo, povrjeđujemo, ubijamo……
Molimo Duha Svetoga da donese svoju Božansku svjetlost u sve tmine našeg srca i uma da spoznamo istinu i ljubav Božja da ovlada nama da možemo Boga ljubiti u svakom njegovom stvorenju.
Ovo razmišljanje danas završavam riječima sv. Ljudevita M. G. Montfortskog koje je on tako proživljeno uzviknuo:“ O Ljubavi! O Bože ljubavi! Kako je neizmjerna i preobilna ljubav koju si nam pokazao….O Ljubavi, o Ljubavi kako si malo poznata!“ (LJVM 166)
Ljiljana
Post je objavljen 03.04.2009. u 13:26 sati.