Nakon velike sreće i plusa uslijedile su suze i strah ... moglo bi se desiti da plusić "otplovi"...
Nisam spremna na gubitak, nisam...ali kao da će me netko pitati - morat ću i to prihvatiti - na žalost ako do toga dođe...
Bolovi, grčevi i drugi znakovi koji ne slute na dobro prisutni su ...
I dosta mi je slušanja, ne brini, imaš ih 5 ...
ili ma to se nije niti "primilo" još je rano, ne možeš govoriti o bebi ... !?!
Ma o čemu vi to pričate ?!? ...
Od prvog dana "kašnjenja" i svakog mog "glupkastog" smješka nakon izlaska iz WC-a, a uzrok smješka samo ja naslućujem ... ja sam povezana sa mojom točkicom ... i bit će mi teško da se mojoj točkici nešto dogodi, jako teško ...
Dugo, teško razdoblje je iza mene, posljedice još osjećam i liječim i nisam, jednostavno nisam spremna za još jedan gubitak i poraz ...
I sada, uznemirena i tužna, čekam poziv od svoje liječnice i idem provjeriti što se s mojom točkicom događa...
Post je objavljen 02.04.2009. u 11:50 sati.