Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/danzametak

Marketing

dobar ovaj pantelija

Bio sam na oproštaju na krematoriju u petak.

Umro čovjek, cca 25 godina stariji od mene. Prerano. Skupilo se nekih tristotinjak ljudi, dva govornika, ali slabo je nekako bilo. Slabi nekrolozi. Onak, puno riječi a malo nekih emocija, više tehnički podatci. A ja volim da me na sprovodu malo stegne oko srca. Ti oproštaji na krematoriju su toliko depersonalizirani da uopće nemaju veze sa pogrebom. Gledaš drvenu kutiju, nigdje blata ili bar zemlje, čak ni kiše i sunca. Hoću elemente prirode !

I usred tih govora sjetim se ja da zašto ne bi čovjek sam sebi napisao govor za sprovod, pa da ga netko pročita u njegovo ime. Možda čak i video obraćanje, malo nezgodno za pokop, ali za krematorij savršeno. Lijepo da stoji monitor u kutu a neko ušteka tvoj DVD ili šta već i kažeš par riječi prisutnima.

Mislim, kad već dođu ljudi koji te znaju i kojima si nešto značio u životu, pa bezveze je da gledaju u tu drvenu kutiju, a poznavali su te kao živog čovjeka. A neki te sigurno i dugo nisu vidjeli. To bi unijelo "svarnost" u tako bezličnu atmosferu krematorija.

Koliko bi dugo voljeli živjeti?

Meni se čini da je 80 onak sasvim u redu. A opet, vjerujem da kad jednom doguram do 80, da će mi sigurno bit prerano.



Post je objavljen 01.04.2009. u 08:56 sati.