U jučerašnjem čitanju iz Ivanova Evanđelja slušali smo Isusa kako kao svjedoka njegovog mesijanstva navodi Ivana Krstitelja, koji bijaše svjetiljka što gori i svijetli ali, kako reče „vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti“ (Iv 5, 35). Rekao je da on sam ima svjedočanstvo veće od Ivanova, a to su sama djela koja mu je dao izvršiti Otac i da sam Otac svjedoči za njega, ali ipak „ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla“ (Iv 5, 38). I na kraju, govori: „istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate“ (Iv 5, 39-40).
Danas, također slušamo Isusa, koji na okorjelost srca svojih slušatelja odgovara: „Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.“ Ali oni su i dalje tražili kako da ga uhvate.
Pa što je nama ljudima? Koliko nam treba? Što još Bog treba učiniti da bi smo povjerovali u njega? I kakva je uopće naša slika o njemu?
Bog je naš Stvoritelj, Bog ljubavi. Bog je iz ljubavi stvorio i stvara sva stvorenja. On ni iz čega stvara i poziva na postojanje i njegova djela otkrivaju tko je on. On je dao početak svemu što postoji. I nebo i zemlja ovise o Bogu. Bog, moćni, silni Stvoritelj o kojem sve ovisi, ali istovremeno je sama ljubav, dobrota i nježnost za svoju djecu.
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku u prijateljstvu sa sobom. Međutim istočnim grijehom prekinut je taj sklad između Stvoritelja i stvorenja. Ali nas ni tada naš Otac ne ostavlja. Čitajući Stari Zavjet vidimo kako je Bog neprestano čeznuo za svojom djecom i uvijek i iznova neumorno pozivao da se vrate k njemu. Učinio je sve i dao je sve. I svoga Sina.
Poslao je svoga Sina, da po njemu budemo spašeni.
Bog ljubi grešnike još i prije nego se oni obrate. I stalno ide u potragu za njima, kao što dobri pastir traži izgubljenu ovcu. Čovjek, sam po sebi se nikada ne bi mogao osloboditi grijeha. Ali Isus Krist ga je svojom smrću i uskrsnućem otkupio i spasio. I tako opravdan, po milosti Božjoj, kroz molitvu i sakramente sazrijeva na putu vjere, postaje svjestan svojih grijeha, kaje se za njih i vraća se u krilo svoga Oca.
Isus kaže: „Kad biste poznavali mene i Oca biste moga poznavali“ (Iv 8, 19) i „tko je vidio mene vidio je i Oca“ (Iv 14, 9).
Čovječe, jesi li upoznao Boga? Dijete si Božje i vrijeme je da se trgneš! Okreni svoje oči i svoje srce Isusu Kristu i upoznaj ga. Potraži Boga u svom srcu. Odbaci grijeh i tamu. Sveti Pavao u poslanici Efežanima zove: „Probudi se ti što spavaš. Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist“ (Ef 5, 14). Zasvijetlit će ti Otac i Sin i Duh Sveti. Zasvijetlit će ti ljubav Božja!
„A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati“ (Iv 14, 21). „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“ (Iv 14, 23). Neka nam Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dadne Duha mudrosti i spoznanja da ga uistinu upoznamo i neka prosvijetli oči našega srca da prihvatimo ljubav njegovu.
Ljiljana
Post je objavljen 27.03.2009. u 21:36 sati.