Fali mi taj sat. Naprasno je završilo jutro.
Tja. Skuhat ću si šalicu zelenog čaja. S jasminom. Uzeti the good china. S tanjurićem i sve. I poslušati nešto dubokozelene, amazonske boje.
Kad bi barem danas bio lijep dan. Iznijela bih stolice na balkon. Upijala sunce.
(Recikliramo to get us into the mood.)
Tako će to biti.
Krupni, bijeli i meki cvjetovi narančastocrvenih prašnika. Bijele stolice s breskvastim jastucima. Toplo i glatko krzno, bijelo i sivo. World music na Trećem. Mrtvi pjesnici i uvele ruže.
Jedna bijela i sterilna vječnost.
Savršeno sigurni, zauvijek.
(Hum on. Small steps.)
Post je objavljen 29.03.2009. u 12:06 sati.