Pregled posta

Lijenost, ljenost ili lenost?

Pohađajuči Algebru u Savskoj, vidio sam puno ljudi. Večina su jako lijeni. Kolko god nam se priča o premalo kretanja, mi smo i dalje robovi vožnje. Kako ja idem na sedmi kat, ponekad pričekam lift. Pomalo sam i tu praksu izbacio jer te liftove dočekat je isto kao tramvaj broj 2. Da se razumijemo, ne očekujem od ljudi da idu pješke na sedmi kat jer je prokleto naporno. Međutim, čudim se onima koji su na drugom ili eventualno trećem katu. Oni također uredno čekaju lift dolje. I da bude stvar bolja, zbog njih je lift teško i dobiti. Teta kuharica koja ide na petnaesti kat raditi u restoran sigurno neće pješačiti do gore. Ovi ostali bi bome mogli protegnuti noge tih par katova. Također, tijekom pauze mnogi dolaze na naš kat po kavu. Aparat je smješten
na sedmom katu. Kao i aparat sa vodom, kinder "glupostima", čipsom i sličnim stvarčicama. Jednostavno mi je nepojmljivo da čovjek može raditi tri sata sjedeći i onda doći jedan ili dva kata iznad (ili ispod) po kavu liftom. Umjesto kaj će protegnut noge. Poslije se svi žale kako ih bole leđa, kako nemajusnage ni volje za ništa i slično. O čemu vi pričate ljudi? Ne krećete se nimalo!!! Osim toga, lift ako i dođe odmah po vas što je često slučaj jer onda je najmanja fluktuacija ljudi, doći ćete do sedmog kata u roku keks, tamo si jedan keks često i kupiti, kavu uzeti i u roku keks se vratiti u ured u svoju fotelju ili stolicu (ne znam što je gore). Imate hemeroide? Razmislite zašto. Siguran sam da poslodavci nisu baš tolko kruti i prate jel ste otišli po tu kavu liftom ili pješke.

Spominjući Algebru i školu, moram se pohvaliti novim ispitom. Dao sam i drugi. Ni to nije moglo proć bez neke nevolje. Pazio sam na nastavi i redovito ponavljao. Kako sam iz prakse imao već neke spoznaje o tom gradivu, u biti sam samo trpao informacije u prazne ladice. Bilo ih je naravno podosta. U četvrtak ja ponavljam gradivo. Vrtim knjigu od naprijed i odozada. Ponavljajući strukture paketa koji se prenose mrežom, došao sam do jedne super spoznaje po kojoj ću moći prepoznati o kojoj se vrsti paketa radi, odnosno u pitanjima ću lako izbaciti uljeza ako se sjetim kako taj protokol radi (taj koji šalje paket). Ako vam nije jasno o čemu pričam nije ni bitno. Objasniti ću drugi put. Poanta je da sam zadovoljan legao u krevet oko 23h i bio sam spreman zaspati i ujutro se spreman za ispit probuditi. Naravno, morao sam se sjetiti nečega što je jako bitno. U 23:15 sam se sjetio da za ispit trebam korisničko ime i lozinku koje smo kreirali prije prvog ispita. Kako na stolu nismo smjeli imati papir i olovku, nisam ih zapisao odmah, a kasnije sam naravno, ZABORAVIO. Netom prije spavanja meni u glavi sjevne da ja ne znam kako ću uopće uć u aplikaciju za ispite. Panika... Vrtim sve kombinacije za lozinku i bome ih ima podosta. Čačkam po glavi. Na žalost niti jedna se nije pokazala točnom. Uključio sam i dodatne snage (meni se jednostavno nije dao paliti komp, lijenost jel) i vrtili smo na Algebrinim stranicama te kombinacije. Niti jedna nije bila točna. U tom trenu sam pokunjeno pogledao u strop i zamislio si sliku gdje će mi se sutra cijela učiona smijati kolko sam blentav. Dobro, na to sam navikao. Ne predstavlja mi neki veliki problem. Smotan sam. Kaj je tu je. Više me je brinulo to kaj sam znao da dosta dobro znam gradivo, a od toga nema koristi jer se ne mogu ulogirati u aplikaciju. Smola! Koji sam ja bujzek! Došlo mi je vrištat u taj sitni sat. Spavao sam nemirno. To je bilo i za očekivati. Srećom, profa je dovoljno pametan pa nam je svima rekao prije prvog ispita (što sam ja naravno također zaboravio ) da si kreiramo svaki svoje korisničko ime, a lozinke ćemo imati iste. Koja sreća. Tako sam uspio položiti ispit. Nisam bio đubre i podijelio sam svoju dogodovštinu s drugovima u učionici. Ionako sam skoro pa najmlađi. Nekome se moraju smijati.

U petak sam išao malo proslaviti taj ispit. Kako se nisam dugo vidio s frendom iz osnovnjaka, pozvao sam njega na cugu. Išli smo u Scout I da se zna, uopće nisam išao na WC. Bili smo tamo skoro 3h i baš niti jednom nisam išao u WC. Od sada ako i idem negdje na cugu u Samoboru, prvi izbor će biti Scout. Ne samo da me spašava svaki put kada mi je frka, nego su pojačali izbor pive (koju ja za sada ne smijem piti, al kaj ćemo) i prošiliri kapacitete. Tako sada imaju dva izdovjena dijela u pubu. Išao sam u podrum. Hvatala me nostalgija. Htio sam opet popiti piće dolje. Uređen je baš kao pravi pub. Još su visile zastavice od proslave Sv. Patrika. Lik je puštao takvu glazbu (što je u odnosu na neki hard rock u glavnom dijelu bilo više nego radosnije za moje uši). Uređeno mrak. Kako nisam okinuo par fotki dok sam bio sam, poslije mi je bilo malo bed. Ali poslikat ću ja to pa ćete vidjeti kak je tam lijepo. Zato, kad ste u Samoboru (posebno na večer), samo svratite. Dok sam išao doma, bilo je sve puno. Jedva sam došao do izlaza. Veseli me to! Slušajte sve samo cajke ne.

P.S. Šuta me ovaj ukradeni sat. Ne znam kako ni zašto (ja sam ga ukrao još na večer prije ponoći), ali šuta. Valjda ću do sutra bit kolko tolko normalan. Ipak idem na još jednu gastroskopiju u nizu...

Na kraju, evo jedne lijepe vesele pjesme dragog mi Johnnya... Uživajte


Post je objavljen 29.03.2009. u 10:54 sati.