Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prije-braka

Marketing

Došao je kraj...

640

Nešto sam razmišljala zadnjih dana o vezama, tj. o prekidima, onako palo bi mi na pamet zbog nekih drugih stvari i jedno me zaintrigiralo.
Kada dođe do prekida da li žalimo što više nismo s o tom osobom ili za vezom u kojoj smo bili?
Prekidi su grozni...
kako koji, definitivno nisu ugodni ili su na kraju muka koju treba odraditi.
Ipak sad bih o onim groznim, onim zbog kojih smo nesretni, tužni, sjetni, cmoljavi - privatno ili javno, onim ljigavim i mokrim.
Da li je ta tuga i jad i sve to što traje nakon prekida uzrokovano što nismo s tom osobom ili...
će biti da u biti tugujemo za sretnim trenutcima i lijepim vremenima u kojima smo bili.
Nekako kad razmislim biti će da je ovo drugo i to mi je bilo iznenađenje. Izgleda ne žalimo baš 100 % zbog njih već zbog onoga kako smo se osjećali s njima.
Najbolje veze u kojima smo bili su u biti one gdje nas je partnerovo ponašanje činilo sretnim, opuštenim, poletnim...i tijelo pamti te trenutke i ako veza krene krivo i na kraju se prekine u biti žalimo za tim trenutcima jer su bili tako lijepo i želimo da se vrate.
U tu teoriju se nekako uklapaju i oni loši frajeri.
Jer žene nisu budale, a nije ni cijela ženska populacija mazohistički nastojena. Ti frajer imaju znanje ili im jednostavno ide od ruke da nas vinu u visine, da nam skinu zvijezde i osvoje svijet, učine sretnim i onda nogica...neslužbena, jer službeno nije ni stiglo biti. I zašto onda idemo po još bez obzira na to što je mozak procijenio da tip stvarno nije dobro rješenja za nas... jer smo se u jednom trenutku osjećale tako famozno i želimo to ponoviti...dobro to nije ljubav, ali nekakv emocionalni drogeraj jeste.
Želimo sačuvati i prije svega ponoviti te sretne trenutke s dobrim ili lošim dečkom i žalimo zbog kraja jer smo našle nekoga tko nas može učiniti sretnim, ako je to radio prije može i opet.
Neke loše veze traju dobar dio vremena na staroj slavi kako je bilo i nadanju da će se zlatno doba opet vratiti,a kada dođe kraj iako realan patimo zbog onog što je bilo.
A čim dođe osoba koja nas isto tako čini sretnima stara ljubav tako pada u vodu kao da je bi bilo nije i sve one patnje nestaje.
Moj zaključak je da žalujemo za situacijom sreće više nego za osobom samom - čudan zaključak.

Post je objavljen 28.03.2009. u 12:26 sati.