Slutim da nikada
nikada nece biti
kao prije......
Hladnoća tvojih
dodira me grije,
vjetrovi nose sjećanja....
Duša je vezana
okovima tvojih
pogleda.........
misli razbacane
u očima stari sjaj,
sjaj sjete.....
Znam, život je
pred nama
ali ,možda je
isuviše kasno
za nas,
za početak....
To, MOŽDA se
prepliće,
godinama kroz
moje životne
misli.
Možda će vjetar
donijeti toplinu
tvoga zagrljaja,
možda ću
shvatiti da to
nije ono o čemu
sam sanjala.
Možda ću shvatiti
sa si ti samo gost
u mojim mislima
Možda, ali čežnja
će ostati
VJEČNA.
Post je objavljen 28.03.2009. u 10:57 sati.