Po vremenskoj prognozi danas je konačno trebao biti lijep dan za trčanje. Dok sam bio na poslu par puta sam pogledao kroz prozor i vidio da je vani sunčano, a temperatura je polako rasla do 12C, što je po nekima idealna temperatura za trčanje. Međutim kad sam konačno dočekao kraj radnog vremena i izašao iz firme čuo sam grmljavinu. Polako počinje sezona proljetnih popodnevnih pljuskova koji će vjerojatno u idućih par mjeseci biti redovita pojava u Zagrebu. Malo je deprimirajuće kad cijeli dan kroz prozor gledaš lijep sunčan dan, a kad konačno izađeš vani dočeka te kiša. Lani je bilo puno takvih dana, nadam se da će ih ove godine biti nešto manje.
Do starta su crni oblaci otišli na istok i vrijeme se proljepšalo. Ponovno je bilo nešto vjetra, ali ovaj put nije bio posebno jak. Trčao sam u grupi sa Markom i Murinjom koji je išao na dugu stazu i diktirao nam tempo do drugog mosta gdje su nam se putevi razišli. Prošli smo prvi kilometar za 3:09, a sljedeća dva za 3:19 i 3:17. Puno je lakše trčati kad imaš nekoga da ti diktira tempo. U stvari, nije lakše, nego se lakše natjerati na veći napor. Negdje oko 3. km Marko je izgubio priključak i nakon razilaska s Murinjom ostao sam usamljen na čelu. U zadnja dva kilometra tempo mi je malo pao, ali sigurno veliki udio u tome imaju stepenice na mostu, te malo vjetra u prsa u završnom kilometru. U cilj sam ušao nakon 16:48 minuta, što mi je ujedno novi rekord na ovoj stazi. Lanjsko najbolje vrijeme mi je bilo 17:02, a taj sam rezultat ponovio u prošlom kolu. Ako uzmem u obzir visok volumen treninga u ovom periodu ovaj rezultat i nije loš. U obzir bi trebalo uzeti i činjenicu da se nešto vremena izgubi na stepenicama, te na malim proklizavanjima na pjeskovitom nasipu, a čuo sam da je staza 50-ak metara duža od 5 km. Prošle godine, kad sam na nasipu trčao oko 17 minuta, na Jarunskom duatlonu sam prvih 5 km istrčao za 16:20 (i to po pljusku). Na duatlonu sam bio nešto motiviraniji i odmorniji, ali sigurno je dobar dio razlike otpada na konfiguraciju terena na nasipu. Ove godine uređena je južna strana nasipa što je po meni stazu učinilo još malo sporijom jer se po suhom vremenu na zemlji ima bolji grip nego na pijesku.
Maloprije sam saznao da u nedjelju idem na nekakav kros u Koprivnicu, pa očekujte novi izvještaj i prije idućeg četvrtka.
Post je objavljen 27.03.2009. u 13:24 sati.