Draga moja ne izjedaj si misli tren
što zrcalo ti dade svake zime trag,
nije bora povrh lica prijeđen prag
već mi pogled u očima za te iskren.
Nije lihvar tvoje mladosti, crni vrag
već čovjeka ruke, što za te je vjeren
i dan svaki k`o dukat njemu podaren.
Ti vjeruj! Da kamata danak mu je drag.
Uzalud ti nije bora povrh lica,
jer mladost tvoja podarila je ploda,
još daleko si da se zoveš starica.
Dok buja ljepota tvoga cvjetna roda,
pup njeguj, a zrcalu budi drznica
jer ljepota nije ničija sloboda.
Post je objavljen 23.03.2009. u 11:25 sati.