Pregled posta

20-sitting in the corner of dark

Zrake sunca slabo su dopirale do mene kroz zastore na prozoru te one sto vise na krevetu. One koje su se uspjele izboriti, plesale su svoj ples po tanasnoj plahti sto je prekrivala moje lice i tjerale me da stisnem kapke jos jace ne bi li sunce uspjelo u potpunosti doprjeti do mene.
Nakon duge borbe, sunce je pobjedilo. Otvorila sam oci, polako, te pustila da me svjetlost zasljepljuje, polako. Sjela sam te privukla noge blize trupu i obgrlila ih rukama. Ispunio me osjecaj srece i zadovoljstva. Bilo mi je drago da su se stvari napokon sredile, barem malo. Iako je to malo sasvim dovoljno za mene.
Naslonila sam glavu na koljena i zadovoljno se nasmjesila.
Protegnula sam ruke i izasla iz kreveta. Otisla sam do prozora te pogledala na ulicu. Auti su prolazili, majke su nosile darove u rukama, koji bi im cesto bili naslagani tako da ne bi vidjele nista od toga, a kraj sebe su jos imale i malo djete na koje je trebalo paziti. Ocevi su setali i pusili lule te bili zaokupljeni u dubokim raspravama sa svojim sinovima.

Obukla sam se te produzila do knjiznice, nadajuci se da ce tamo biti Regulus. Ali ga nije bilo te sam se spustila u kuhinju. Zadrzala sam se kod zamrzivaca i cokoladnog kolaca koji mi je ispao iz ruke.

-Ne, ne gospodarice. Kreacher bude, Kreacher bude.-

Rekao je odjednom preplasivsi me i prekinuvsi u mom naumu da podignem ono sta je ostalo od kolaca sa poda.

-Hvala ti. Kreacheru znas li mozda gdje mi je najdrazi bratic?-

-Gazda je otiso obavit neke stvari. Reko je da gospodarica moze radit sve sta oce i da se zabavi.-

-A je li? Pa to je bas ljepo od njega.-

Krenuo se smijati ali je brzo prestao te nastavio skupljati kolac.
Vratila sam se nazad do sobe da uzmem novcanik i kaput te odjurila niz stepenice i van kroz vrata.

*

Zvuk zovnca objesenog o vrata prolomio se prodavaonicom, dok sam ja pokusavala skinuti gitaru sa njenog stalka. Novi Gibson SG, crveno, zapravao vise bordo, crne boje.

-Ah Bellice, Bellice, vidim ni ove godine nisi nista narasla.-

Okrenula sam se i vidjela poznato lice.
Patrick mi se smijao kao i svaki put kad bi dosla, samo ove godine nije imao pjegica. Bio je tipican irac. Crvene kose i smedih ociju. Do nedavno je zbog pjegica izgledao kao djecarac iz osnovne skole, a ne punoljetni prodavac glazbenih instrumenata.

-I meni je drago sto te vidim Patrice.-

-AAAAAA! Bellice ne budi tako okrutna, znas da ne volim kad me se tako zove. –

-Ne volim ni ja da me se zove Bellica pa me ti uvijek zoves Bellica.-

Prekrizila sam ruke na prsima, namrstila se i pogledala u pod.
Nasmijao se i dodao mi gitaru.

-Soba je slobodna, ali budi njezna s gitarom, molim te.-

Pogledala sam ga i veselo se nasmjesila te mu dala maleni poljubac u obraz.

Zatvorila sam vrata od sobe i ukljucila pojacalo.
Sklopila sam oci te pustila prste da ucine svoje.
Skakali su po zicama, jedne na drugu, odozdola prema gore, mjenjajuci brzine. Klizili su po zicama, plesali, skakali, svirali su.
Nakon nekog vremena, otvorila sam oci i shvatila da nisam sama. Na vratima je stajala djevojka smede kose u kariranoj kosulji i trapericama poderanim na koljenu.

-Ovo je bilo jako dobro. Usudim se cak reci da si novi Keith Richards.-

Zacrvenila sam se. Sto zbog toga jer uvijek sviram sama, a sto zbog komplimenta.

-Pa, ovaj, hvala.-

-Nista, nista. Ja sam Dakota inace.-

-Bella, drago mi je.

-Ne, ne, meni je drago upoznati nekoga tko tako dobro svira.-

-Pa hvala. Zadovoljstvo je obostrano. –

Iskljucila sam gitaru te pozdravila Dakotu.

-Bila sam njezna, lutko.-

Rekla sam Patricku vracajuci mu gitaru.
Pogledao me ispod oka i nasmijao se.

Zvonce se oglasilo dajuci do znanja da odlazim.

Produzila sam malo dalje u ulicu te skrenula iz prvog ugla kako bi dosla do svog omiljenog kafica, „Desert rose“.

Sjela sam u dobro poznati zamraceni dio kafica od kuda sam mogla promatrati sve, znajuci da me oni ne vide. Roise mi je donjela vruc cokoladu sa rumom, kao i svaki put, te se radosno nasmjesila.
Sjedila sam i pjevusila pjesmu koja je trenutno svirala na radiu.
Cokolada mi se topila na jeziku dok me rum grijao.
Promatrala sam covjeka koji je sjedio za sankom. Imao je duzu smedu kosu, trodnevnu bradu, a na rubu usnica cigaretu. Imao je kaubojske cizme, traperica i koznu jaknu. Citao je novine i nervirao se zbog necega.
Izgledao je jako poznato.
Povukao je zadnji dim cigarete te je ugasio. Okrenuo se na trenutak i pogledom preletio prostoriju, kao da nekoga trazi.
Prepoznala sam ga i pozvala Rosie da dode.

-Rosie, molim te, pitaj onog decka za sankom, dal se on to samo pravi da cita novine ili je naucio engleski.-

Kimnula je glavom te otisla nazad za sank, nagnula se prema njemu te mu sapnula.
Nasmijao se i poceo ogledavati po kaficu, na sto sam ja samo spustila glavu na ruku praveci se da razmisljam.
Kad sam ju digla sjedio je nasuprot mene.

-Zdravo Black!-

-Zdravo Waters.-

Izvadio je cigaretu te ponudio meni jednu. Premisljala sam se, ali sam ju ipak uzela. Zapalio mi ju je.

-Oho Bells, od kad je to?-

-Oduvjek, samo sto to nitko ne zna.-

Slagala sam mu te krenula prevrtati cigaretu medu prstima.
Gledao me svojim smedim ocima i smjesio se.
Opet su se javili leptirici u trbuhu.

-I, ovaj, sto ti radis u Londonu?-

Upitala sam ga, prekidajuci neugodnu tisinu.

-Kako sta ja radim u Londonu, Bells? Pa ja zivim u Londonu.-

Povukla sam dim te otpila gutljaj cokolade.

-Pa adresa, koju si mi dao na kolodvoru, je za Oxford,a ne London.-

Nasmjesio se.

-Promjena plana. Ovako sam blize tebi, pa sam odlucio ostati ovdje.-

-Dobra ti je ta Waters.-

Rekla sam mu te se nasmijala, iako ni sama nisam bila sigurna je li to sala ili ne.
Slegnuo je ramenima i ugasio cigaretu.

Nasmijala sam se te ugasila cigaretu.

-Sto radis veceras Black?-

-Ne znam, zasto?-

-Zelim ti pokazat nesto.-

-A vjerojatno Regulusu nece smetati ako veceras ne budem doma.-

-Regulusu? Nije li on...-

Prekinula sam ga.

-Ispricat cu ti navecer. Budi kod Supljeg kotlica u 8, moze? O da, castis me.-
Nasmijao se a ja sam mu isplazila jezik i otisla.



Post je objavljen 22.03.2009. u 23:19 sati.