Ne želim biti pesimistična.
U meni oduvijek postoji nada- postoji i sad.
Sve loše se svalilo na mene. I nije mi lako.
Ono što proživljavam,ne želim nikome.
Više sebe ne prepoznajem,mijenjam se i previše.
I sviđa mi se ta moja promjena; konačno se
sama sebi počinjem sviđati.
Imam osmijeh na licu,premda mi život nije lijep.
Uvijek se pitam:Zašto se sve ovo mora događati meni?
Ne znam. Samo se nadam da će proći
i da ću ponovo biti tu; na ovoj zemlji i hodati njom.
Želim..što želim? Želim njega pored sebe, želim izmijeniti neke stvari,
želim tu posljednju šansu. Samo hoću da sve bude dobro,a ja vjerujem u to
i znam da mogu i želim i trudim se. I ide mi. Samo mi treba njegova snaga.
Post je objavljen 22.03.2009. u 22:31 sati.