Sivo sunce vani pjeva pjesmu nujnu
Tamo negdje predaleko prijatelj je
Ali opet tako blizu mojeg zida.
Svoju ciglu boje duge sakrio je.
Zgrčio se oko sjaja ozdravljača
I u čučnju rane stvara zaprljane.
Lice mu je slika, opna bubnja duha
Ruke premale mi da zagrle mora
Što se ispod kriju, tek zagrijat mogu
Oči mu i pogled poput britve oštar.
U kosi mu miris novog ljeta krvi
Ali sad je smiren, Otac rane briše.
(Nya) (nujniprah.blog.hr)
Post je objavljen 21.03.2009. u 19:23 sati.