Tko od nas ponekad nije poželio pobjeći negdje daleko od svega? Od svakodnevice, od ljudi, pa i od samoga sebe. Barem na kratko zaboraviti na probleme i prepustiti se tišini i miru. Svim osjetilima doživjeti potpunu slobodu. Stopiti se s prirodom i disati punim plućima. Skriti se negdje gdje bi se osjećali svojima. Gdje bi se osjećali istinski živima.
Poželite li moći to ostvariti...?
Koliko god se trudili, često nas naše misli prate kamo god od njih pokušali zamaći, vječno nas iz nekog ugla bockaju i škakljaju. Dovoljan je samo trenutak da nas u potpunosti zaokupe i obuzmu svojim lošim vibracijama. Samo jedna jedna kriva riječ naših glasova u glavi i ostajemo zarobljeni u čahuri što su je stvorile naše strepnje.
Kako bi bilo lijepo otploviti u neki udaljeni kutak svemira i prepustiti se bestežinskom stanju.
Svi imamo barem jedan takav kutak... Pronađimo ga....
Tko ne bi makar na trenutak uronio u ovaj idilični krajobraz?
Ja znam tko bi....