Pregled posta

Dan kada je niskozemac skoro odustao od svega pa i od bloga

Pitam se samo jedno: pa sto to meni treba u zivotu?
Imam dvoje hvala Bogu zdrave djece, imam hvala Bogu cetvoro zdrave unucadi, imam skladan brak, nisam gladan, zedan, imam rjeseno stambeno pitanje, imam 60 godina no moja najveca greska u zivotu je ocito STO VOLIM POMAGATI DRUGIMA.
U 35 godina mog humanitarnog rada stalno dozivljavam pljuvanje, omalovazavanje, provociranje no to mi je uvijek davalo dodatnu snagu da i dalje ustrajem u svojem naumu i da jos jace zapnem ne bi li nekome pomogao.
No ovih dana se je sasa doslovce prelila.
Ne mogu vise, ne mogu vise slusati zlokobne komentare pojedinih ljudi kojima je jedini cilj provocirati i niskim udarcima zadavati sol na ljutu ranu.
Da li se ti ljudi ikada zapitaju da ce i nima mozda jednom u zivotu trebati pomoc.
Da li znaju sto ih ceka onog trenutka kad se u jutro probude?
Da li znaju da im se svijet moze srusiti u samo jednom trenutku a onda ce ti isti trebat pomoc i trazit ce utjehu u ljudima sa slicnim problemima.
Cesto mi prigovaraju da se ja stalno HVALIM svojim humanitarnim radom.
Pa pobogu ljudi pa meni ovo sve ne treba. Meni je zadovoljstvo sto mogu POMAGATI DRUGIMA zar je to moja GRESKA?
Zar je to GRIJEH pitam Vas?
Ne mogu vise gledati, slusati i raspravljati s ljudima koji ne vide dalje od svojeg NOSA.
Neki dan opet krs i lom na blogu male Anje.
Zasto vise ne prestanete pljuvati po toj obitelji? Obitelji koja nije stala samo na pomaganju svom djetetu vec naprovit sudjeluje u svim humanitarnim akcijama a prije dvije godine osnovali su i Humanitarnu udrugu koja danas broji deset djece s poteskocama u razvoju i dvadesetak članova. Jer je to njihov GRIJEH?
Ne mogu svatiti pojedince koji govore da su HUMANITARCI koji se bore za svoja prava i koji pokrecu akcije da su agresivni, da prelaze granice bezobraznosti no ti isti se ne javljau kad treba dignuti glas i obraniti obitelj poput obitelji Kostanjevecki, Sucic itd od prozdrljivih, cinicnih pojedinaca kojima je jedini cilj razoriti sve sto jue dobro.
Ne, onda ih nema, nemaju MUDA dignuti glas vec se zavucu u misju rupu i sute i cekaju povoljno vrijeme da se izvucu iz njega kako bi ponovo rigali VATRU na one koji su spremni pomagati.
Zar ne shvacate da se od Vas ne prisiljava na nista vec je to samo Vasa dobra volja zelite li se ukljuciti u akciju ili ne.

U protekla tri tjedna svakodnevno sam imao razgovor sa novinarima iz 24 sata.
Cuo sam se sa novinarkom iz Zagreba i iz Pule. Zanimalo ih je sve.
Od pocetka mog humanitarnog rada pa sve do danas.
Podrzao sam njihovu akciju za pomoc Antonu Zivkovicu te im najavio da jedino zajednicki mozemo krenuti u veliku akciju kako bi Antonu i njegovoj obitelji omogucili kakav takav normalan zivot. Nadao sam se kao sto su obecali da ce me medijski popratit, jer nazalost u danasnje vrijeme tesko je bez medija.
No nazalost opet je bilo po onoj staroj OBECANJE LUDOM RADOVANJE.
Evo sto dobijete za CJELU ISTINU U POLA CJENE :
Ovo je na naslovnici 24 sata

a ovo je mali clanak o humanitarnoj akciji na dnu negdje desete stranice

Ocito su vise u modi VIBRATORI koje kristi SIMONA nego pomoc za covjeka stopostotnog invalida koji sa majkom, ocem i bratom zivi u vlaznom podrumu bez prozora i wc-a na jadnih i bjednih 30m2 a gle cuda zivim0o u 21 STOLJECU.
Zvao sam u jutro 24 sata i trazio objasnjenje kojeg nisam dobio.
Meni ne treba medijske pompe ali ako stvarno zelimo napraviti akciju kako treba i potaknuti grad Pulu da nade adekvatni smjestaj za Antona i njegovu obitelj onda stvarno sa tako mizernim clankom necemo dobit nista.
Stvarno sam dao sve od sebe, animirao druge, ukljucio jos dvije druge Humanitarne udruge i nadao sam se da cemo stvarno nesto korisno i ucinkovito napraviti.
Jadno da jadnije ne moze biti, pa takav clanak bi moj unuk bolje sastavio.
Da stvar bude gora danas sam dobio par anonimnih mailova u kojem pise citiram:
„MA KAKVA POMOC ANTONU, TREBA GA UBIT KAO I SVE TAKVE KOJE TRAZE POMOC“, „SVI VI HUMANITARCI STE VELIKA GOVNA“, „DABOGDA CRKNUO I ON I TI“, „STO SE HVALIS SVOJIM HUMANITARNIM RADOM MAJMUNE JEDAN“, bilo je jos tu dosta toga ali i ovo je dosta.
Pa stvarno da covjek ne povjeruje, DNO DNA.
Mislio sam se nakon toga oraspolozit nazvavsi Antona da vidim kako mu je i da mu kazem za akciju kad tamo opet SRANJE.
Anton ima smrtni slucaj u obitelji a pored toga dobio je par anonimnih poruka u stilu ovih mojih gore.

I sto sad pitam se ja?
Govorim sam sebi hermane, hermane ovo nisi nigdje dozivio osim u Lijepoj nasoj.
Da li nakon svega odustati, predati se i ne boriti se. Da li ugasiti blog, vise nista ne pricati i posvetiti se svom zivotu, svojoj unucadi, djeci, supruzi svojim pravim prijateljima.
Mislim si pa hermane moj pa ti nisi takav, uvijek si bio borac. Kad su te najvise gazili ti si se dizao i bio jos jaci i snazniji.
Zar ces dozvoliti raznoraznim provokatorima da se nasladuju tvom porazu.
A ne, ne nisi nikad odustao neces ni sad.
Sad ces jos jace krenuti u boj pa kom pravo akom krivo.

Da gosdpodo PRIMITIVCI, CINICI; RAZNORAZNI PROVOKATORI Herman Marijo nastavlja i dalje.
Pljuvajte me, omalovazavajte me, radite sto god hocete ali JA idem dalje.
Ja cu i dalje organizirati humanitarne akcije, izlete, pisati o onome kome treba pomoc, podrzavati humanitarna djela, blogove i one koji podupiru takva djela na USTRB SVIH VAS GORE NAVEDENIH.
Ali znajte jedno, kad ce Vam mozda jednog dana zatrebat pomoc, Herman Marijo Vam nece okrenut ledja vec napotiv PRUZIT CE VAM RUKU POMOCI, ONU ISTU RUKU KOJU DANAS PLJUJETE I VRIJEDJATE.

Svima Vama ostalim velika HVALA na podrsci i nastavljamo dalje sa nasom humanitarnom akcijom „NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN“.

Za sve one koji ne znaju o cemu se radi kopiram tekst s proslog posta jos jednom :
„U proslom postu sam najavio da u sklopu humanitarnog izleta u Puli namjeravam napraviti jednu humanitarnu akciju.
Humanitarna akcija je za 25godisnjeg Antona Zivkovica stopostotnog invalida iz Pule.

Pripremajuci se za dolazak u Hrvatsku i organiziranjem humanitarnog izleta, ostao sam sokiran kad sam na portalu 24sata procitao pricu o Antonu Zivkovicu koju vam prenosim u cjelosti: „25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi.Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu. Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva. Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije.Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun, Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.“

Nakon sto sam to procitao, odlucio sam da na neki nacin pomognem tom mladom covjeku, pogotovo jer se radi o mom sugradaninu (Pula).
Stupio sam u konatkt sa gospodinom Teofikom Starcevicem predsjednikom Humanitarne udruge „Pomoc i ljubav“ iz Pule te se raspitao o Antonu.
Takoder sam stupio i u kontakt sa ljudima iz 24sata koji su prvi napravili pricu i pitao ih sto je do sada ucinjeno, kao i sa samim Antonom Zivkovicem.
Nazalost bar po mom osobnom misljenju nekog velikog pomaka nema.
Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lazna obecanja da ce se rjesiti stambeno pitanje no do dana danasnjeg od toga nista.
Nazalost nista bolje nije niti sa financijske strane.
Anton se i dalje nalazi u vlaznom podruskom stanu a financijska situacija nije bas blistava.

Stoga sam ja eto prije par dana dogovorio zajednicku suradnju sa Humanitarnom udrugom „Pomoc i ljubav“ iz Pule i Humanitarnom udrugom "Mala Anja" iz Zagreba kako bi se na bilo koji nacin pomoglo Antonu.
Humanitarna akcija krece danas 16.03. i traje sve do 24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokusat cemo sto vise alarmirati medije, pokusati ukljuciti sto vise ljudi u akciju i uz pomoc medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se sto prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto je nesvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno koristenje.
Naravno u tom periodu pokusat cemo koliko mozemo uz pomoc dobrih ljudi financijski pomoci Antonu Zivkovicu.
Za pocetak, nase tri udruge donirat ce 300 eura.
Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj tocnije u Puli iskoristit cu sva svoja moguca poznanstva da se sto hitnije rjesi i stambeno i finacijsko pitanje.
Takoder ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predvideno je i da kad zavrsi ova humanitarna akcija da zajedno ja, gospodin Teofik Starcevic i gospodin Tomislav Kostanjevecki predsjednik Humanitarne udruge „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.

Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji nacin ukljucite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"

U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se ukljucite na bilo koji nacin u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.

Evo par linkova iz 24sata:
http://www.24sata.hr/news/clanak/prikovan-je-za-krevet-zbog-skakanja-na-glavu-u-more/104671/
http://www.24sata.hr/news/clanak/nepokretnom-antonu-25-neznanac-ostavio-1000-kn/105054/
http://www.24sata.hr/news/clanak/paralizirani-anton-iz-pule-zeli-otici-na-akupunkturu/106521/

Evo i par kontakata:
Antonov broj mobitela: 095 897 65 94
Mene mozete dobiti na mail adresi : martru.herman@wanadoo.nl ili na
skayp: od 08h do 17h pod imenom marijo.hrman
od 18h do 23h pod trudy1952
Urednistvo 24sata: http://www.24sata.hr

Anton sa majkom i bratom u podrumskom stanu


Svima jedan lijepi suncani pozdrav iz Amsterdama od Hermana Marija.


Post je objavljen 17.03.2009. u 17:20 sati.