Koliko ste puta čuli ovu izjavu: „Ne želim više živjeti, ne mogu živjeti bez njega / nje jer ga toliko volim.“
To je ovisnost, kao drugo najčešće krivo tumačenje ljubavi, jer ovisnost nije ljubav. To je parazitizam, a ne ljubav.
Ovisnost može izgledati kao ljubav jer je to sila koja nagoni ljude da se žestoko vezuju jedni za druge. Međutim, to u suštini nije ljubav. Podržava infantilnost umjesto razvoja, sputava umjesto da oslobađa.
U konačnici, ona razara veze umjesto da ih izgrađuje, jednako kao što uništava ljude umjesto da ih razvija.
Ljubav nije samo davanje, to je promišljeno hvaljenje i promišljeno kritiziranje. To je promišljeno raspravljanje, suočavanje, zahtijevanje, kao i pružanje utjehe. Promišljenost znači prosuđivanje, što podrazumijeva više od pukog instinkta, ono zahtijeva pomno razmišljanje i često bolno donošenje odluka.
Istinska ljubav ne samo da poštuje individualnost drugoga, već je zapravo i njeguje, pa čak i po cijenu razdvajanja i gubitka.
Krajnji cilj života ostaje duhovni razvoj pojedinca, usamljeni put do vrhunca koji jedino sami možemo svladati.
Vjerojatno najljepše riječi o ljubavi u vezama ili braku, rekao je Khalil Gibran:
„Ali neka u vašem zajedništvu bude prostora,
Neka nebeski vjetrovi plešu među vama.
Volite jedno drugo, ali ne pravite spone ljubavi;
Neka ona bude uzburkano more obalama vaših duša.
Lijevajte čašu jedno drugome,
ali ne pijte iz iste čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruha,
ali ne jedite od istog komada.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se,
ali dopustite da svatko bude i sam.
Kao što su žice na lutnji same,
premda trepere istom glazbom.
Darujte svoja srca, ali ne jedno drugom u posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.
Stojte zajedno, ali, ipak, ne preblizu
jer i stupovi hrama stoje odvojeno,
a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.“
Post je objavljen 17.03.2009. u 15:08 sati.