Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/backpack

Marketing

DAN 12, 10.03.2009. - Skijanje u Himalajama (Gulmarg, Indija)

Dižem se rano ne bih li već oko 10:00 bio na skijalištu. Od Srinagara do Gulmarga ima neka dva sata vožnje. No, moj dogovor s Mirajom da me u 07:00 odbaci do obale, pada u vodu. Nikoga nema na vidiku. Bijesan sam. Već mi je pun kurac njegove igre. Znam da me želi zadržati danas u Srinagaru i spriječiti moj odlazak u Gulmarg ne bi li mi ipak prodao neki izlet. Stojim kao idiot na verandi broda i mašem svima koje vidim u daljini ne bi li me netko prebacio na obalu. Osjećam se kao ptica zarobljena u krletci.
45 minuta kasnije još uvijek mlataram rukama. Napokon me primjećuje jedan vozač shikare koji odlazi do obale započeti svoju dnevnu rutinu ganjanja turista. Iako sam u Srinagaru jučer vidio samo jednog jedinog stranog turista. Dosta je indijskih turista, ali stranaca nema što mi se sviđa. Kao da imam Srinagar i Kašmir samo za sebe. Shikaraš pokušava iz mene iskamčati nekoliko puta veću cijenu prijevoza. U ovo doba dana i u potpunoj pat poziciji moram pristati.
Bus je “a la Afrika” - stari, poluraspadnuti, prenatrpan... Na neudobne klupice za dvije osobe sjedaju tri ili četvrti. Repriza moje afričke noćne more s autobusima. Dobro je što ova vožnja traje samo dva sata. Direktnog busa do Gulmarga zaista nema. Ovaj me vozi do Tangmarga, selendare podno Gulmarga do kojeg ide 13km uske, vijugave, planinske ceste. Autobus do gore ne može potegnuti. U tako je lošem stanju da bi odapeo na prvom metru uspinjanja. Umjesto busa, od Tangmarga do Gulmarga idem u somuu, indijskoj varijanti mozambikanske chape ili malavijske matole. Shared džip je dupkom pun, ali nije me briga. Glavno da napokon dođem u Gulmarg. Kako se uspinjemo prema skijalištu polako se pojavljuje snijeg. Ima ga sve više i više.
Nakon pola sata ulazim u Gulmarg. Iako svi spominju Kašmir kao indijsku Švicarsku, a Gulmarg uspoređuju s nekim manjim švicarskim skijalištem, daleko je od sofisticiranosti europskih skijališta. Dobro, nisam ni očekivao europsko skijalište. Na ulazu u skijalište gomila ljudi besposleno čeka bilo kakav posao. Ovdje živi narod Gujara koji su dosta marginalizirani u indijskom društvu. Rad u Gulmargu, uz stočarenje, jedini im je način prihoda. Dok tu masu besposlenih ljudi gledam kroz zatvoreni prozor džipa, ne mogu se otrgnuti od misli da me podsjećaju na gomilu lešinara koji kruže oko lešine.
Snijega je posvuda iako ne idealnog. Najviša skijaška sezona u Gulmargu je siječanj i veljača, a u ožujku već počinje biti toplo. Gulmarg se nalazi na 2730 metara nadmorske visine i trenutna je temperatura oko 10°C. Snijeg je jako mekan, ali skijati se može bez puno problema. U malom kiosku na ulazu u Gulmarg, koji ima funkciju turističkog ureda, uzimam vodiča. Hoteli, restorani i žice su toliko razbacani po gulmarskoj dolini da je vodič prijekopotreban kako se ne bi previše gubio po dolini, a ujedno on služi i kao nosač skija i ostale opreme jer su staze u Gulmargu nepovezane.
Unajmljujem skije, neke široke K2 za powder snow, i s vodičem krećem put gondole. Naravno, u taksiju. Jer hodanje u pancama do kilometar dvije udaljene gondole je samo za prave mazohiste, a unatoč svemu takav mazohist još nisam.
Gondola je nova, izgrađena prije koju godinu i bez problema bi se mogla uklopiti u bilo koje europsko ili američko skijalište. Izgrađena je u dva dijela, a za svaki dio postoji posebna ski karta što na kraju ne ispada jeftino. Skijanje u Gulmargu uopće nije jeftino kako sam čitao prije puta na raznim web stranicama. Troškovi se malo po malo zbrajaju i na kraju skijanje u Gulmargu dođe kao u nekom boljem švicarskom skijalištu. Ali skijati u Švicarskoj i skijati u Himalajama ne može se uspoređivati. Dok se u prvoj sve uglavnom svodi na uređene staze, u Himalajama je isključivo offpiste skijanje. Ovdje nema umjetnih topova, a imaju navodno samo jedan ratrak koji gotovo nikad ne stavljaju u pogon. Skijanje u Himalajama je više skijanje u zaista netaknutoj prirodi, na netaknutom snijegu, s pejzažom koji se ne može uspoređivati s ničim drugim.
Gulmarg se zapravo nalazi u podnožju planinskog vrha Afarwat, u planinskom masivu Pir Panjal, koji se uziva kao krajnji sjeverozapadni krak Himalaja. Kao na dlanu, pred tobom se otvaraju one prave visoke Himalaje od 5 i 6000 metara visine. Kažu da se s vrha Afarwata za lijepog vremena može vidjeti čak i K2 u Pakistanu, nakon Everesta drugi najviši vrh na svijetu. Gondolom se dižem s 2730 metara nadmorske visine na 3063 metara gdje završava njen prvi dio. Snijeg je dosta mokar, a i otvaraju se rupe u snijegu pa je malo opasno skijati offpiste bez ski vodiča. Na pojedinim dijelovima koji su u hladu čak je i pravi led. Nije gušt. Odlučujem se vrlo brzo prebaciti na drugi dio gondole. Ovdje gondola s 3063 metara ide do 4084 metara nadmorske visine. Ovdje je panoramska slika Himalaja još nevjerovatnija, šuma ovdje visoko više nema i sa svih strana te okružuju samo savršeno bijele planinske padine. I temperatura je ovdje posve različita – moj skijaški sat pokazuje -3.5°C. Uz jak ledeni vjetar osjećaj je kao nekih -10°C. Onaj tko želi malo planinariti, može se uspeti do samog vrha Afarwata na 4390 metara nadmorske visine i od tamo krenuti sa skijanjem. Ja preskačem tu opciju. Spuštanje s 4084 metara nadmorske visine do nekoliko kilometara udaljene donje postaje gondole sasvim je dovoljno. Uzimam ski vodiča za jedno spuštanje da ne bih slučajno zalutao negdje gdje ne bih trebao i polomio se. Bolnice u Gulmargu nema, a mogu samo zamisliti kakva je ona u Srinagaru. U Gulmargu čak nema ni gorske službe spašavanja.
Snijeg je na gornjoj polovici Afarwat planine savršen i sada zaista razumijem one izjave da je powder snow u Gulmargu jedan od najboljih na kugli Zemaljskoj. Inače na volim previše powder snow i offpiste skijanje, ali ovo u Gulmargu je pravi užitak. Planinske padine su uglavnom prazne. Na skijalištu ima dosta indijskih skijaša koji su nevjerovatni antitalenti za skijanje pa gotovo svaki pada svakih par metara kao kruška. To nisam vidio čak ni na Jahorini. Skijaju u trapericama, u vunenim majicama, žene s glavama prekrivenima maramama na koje su nataknute skijaške ili sunčane naočale. Ti Indijci se hvala Bogu zadržavaju isključivo na donjem dijelu planine. Ima i stranaca u sasvim pristojnom broju. Uglavnom su to Australci kojima je skijati u Indiji daleko jeftinije od skijanja na Novom Zelandu ili Japanu. Shvaćam ubrzo da se i bez vodičke pomoći mogu bez problema i bez opasnosti spustiti do dna planine. Uopće nije toliko strmo ni teško kako se govori.
Pred kraj dana prebacujem se na tzv. tanjuriće. U Gulmargu ih ima ukupno šest i svi su oldtimeri iz 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Dosta su kratki, ali staze na njima, iako su vrlo mekane u ovom dijelu godine, koliko toliko su uređenije i nisu s powder snijegom. Za ove tanjuriće se ski karta posebno plaća no toliko je smiješno mala da se isplati malo kombinirati skijanje u Gulmargu.
Moj mi vodič malo iza 16:00 sati nalazi prijevoz u osobnom džipu direktno do Srinagara. Nakon četiri sata skijanja vrijeme je da se vratim u Srinagar. I sunce se počinje polako spuštati. Bacam još koji pogled na snijegom prekrivene veličanstvene Himalaje.
U Srinagaru me dočekuje Miraj:
“Pa gdje si ti?! Mislili smo da ti se nešto dogodilo!”, neiskreno je zabrinut.
“Bio sam u Gulmargu.”, odgovaram.
“Išao si busom?”, pita me.
“Da. Busom.”
Sada odjednom za njega bus do Gulmarga postoji. Kad se samo sjetim da mi je prvi dan htio uvaliti taxi za 3000 rupija!

Iako se u Gulmargu može spavati, hoteli su mi se činili prezapušteni i preskupi za ono što dobiješ. Ima ih i nekoliko u Tangmargu koji su jeftiniji, a somu tokom dana povezuje Tangmarg s Gulmargom svakih pola sata do sat vremena. Ako se vratim jednog dana u Gulmarg, mogao bih tamo spavati. Mislim da je sve bolje od Miraja i njegovih sranja.


BUS Srinagar-Tangmarg INR 18,00
SOMU Tangmarg-Gulmarg INR 20,00
Vodič u Gulmargu za cijeli dan INR 400,00
Najam ski opreme za cijeli dan INR 500,00
Cjelodnevna ski karta za donji dio gondole INR 700,00
Cjelodnevna ski karta za donji i gornji dio gondole INR 1250,00
Jedna vožnja gondolom na donjem dijelu INR 150,00
Jedna vožnja gondolom na gornjem dijelu INR 250,00
Ski vodič za jedno spuštanje INR 300,00
Ski karta za tzv. tanjuriće INR 40,00 (pola dana), INR 80,00 (cijeli dan)
Piće na skijalištu od INR 10,00
OSOBNI DŽIP Gulmarg-Srinagar INR 500,00


Gulmarg

Gulmarg

Gulmarg

Autor na skijanju u Gulmargu


Post je objavljen 26.02.2009. u 21:48 sati.