Onaj tko se cijelim srcem približava Bogu, nužno mora biti izložen napastima i iskušenjima. (Sv. Albert Veliki)
Prolazili smo starom cestom za Jeruzalem koja prolazi pokraj legendarne gostionice koja se veže uz priču o milosrdnom Samaritancu. Upravo smo je bili prošli, kad nam se pridružio putnik čiji je cilj putovanja, također bio Sveti Grad. Nije to bio suputnik hodočasnik, nego arogantan mladi čovjek, ne mnogo stariji od mene, naduta izgleda, što je ubrzo pokazao svojim ponašanjem.
Bez ikakva povoda počeo je ismijavati brata Potencija i mene ismijavajući vjeru koju smo, očito, svojim izgledom i ponašanjem svjedočili. Čak je bio toliko smion da se rugao i samom Spasitelju. Brat Potencije nije rekao ni riječi pa sam bio prepušten svojoj vlastitoj oskudnoj domišljatosti pokušavajući mu odgovoriti.
"Što je Isus Krist znao o životu?" pitao je podrugljivo, "što on zna o snazi zla? Je li on ikada sagriješio?"
"Nije", spremno sam odgovorio, "on, ne".
"Aha, tu smo! On je bio dobra dobrica, a koja je korist od dobrih dobrica kao vođa? Kako on može znati muke koje mi prolazimo? Što on zna o snazi napasti - o jačini zla s kojom se mi moramo susretati?"
Ne želim sugerirati da su sljedeći događaji bili nadnaravni, premda je moj učitelj mislio da jesu, ali kad smo se približili Svetom Gradu začuo se snažan trijesak groma. Bljesak munje rasparao je nebo. Podigao se vjetar, a snažna kiša, koja se pojavila ni od kuda, počela je kvasiti naš put - kiša kakvu nikada prije nisam doživio. U trenu smo sva trojica bili mokri do kože. Kad smo uspjeli pronaći sklonište u nekoj jadnoj pastirskoj kolibi, zurili smo bez riječi u taj neobični prizor.
Tada smo zapazili kako se pustom cestom, suprotno vjetru probija neki mladi pastir. Gledali smo ga zadivljeni upornošću kojom se probijao naprijed dok je njegovo tijelo bilo savijeno gotovo pod pravim kutem. Išao je kao da tjera ovce pred sobom.
Brat Potencije se prvi put okrenuo i pogledao našeg obijesnog suputnika, a onda je ponovno skrenuo pogled na lik mladog pastira.
"Reci mi", zapitao ga je "tko više zna o snazi oluje, ti ovdje, ili onaj mladi čovjek tamo"?
"Ona budala tamo, naravno!"
"Da, u pravu si", rekao je brat Potencije, "upravo zato i Isus Krist zna više o snazi zla nego što ćeš ti ikada znati. Što ti činiš kad te dohvati oluja bluda i žudnje?"
Neki slab, zao trzaj prošao je njegovim licem, i to je bio jedini odgovor.
"Točno moj prijatelju, shvatio si. To je zato, što ti ništa ne znaš o snazi zla. Isus je bio napastovan na sve moguće načine, baš kao i mi. Ali on nije nikada izbjegavao napast, nikad se nije sklonio u kolibu. Upravo zato, on je znao više o snazi zla nego itko tko je ikada hodao ovom zemljom."
Čim je oluja završila, mladić nas je žurno napustio.
"Vidiš", rekao je brat Potencije, "grijeh je sigurnosni zaklon koji rabe grešnici da bi spriječili svoj susret s punom snagom zla. Grijeh je taj koji se prvi suprotstavlja zlu i ublažava jakost paklenog bijesa koji u svakom od nas tutnji. Pokušaj malo na sebi eksperimentirati, sinko. Sljedeći put kad ti se tvoj brat bude izrugivao, ne reci ni riječi. Prihvati sve njegovo izrugivanje bez odgovora. Nije važno koliko će te to mučiti. Odbij ući u sigurnosni zaklon grijeha. Obećavam ti da ćeš iskusiti kako snage zla rastu u tebi.
Sveci su ti, ne grešnici, koji znaju sve o napastima, o snazi zla i o grijehu. Grešnici koji misle da znaju, ne znaju ništa. Tek u pokušaju da se odupreš napasti možeš spoznati njegovu snagu, možeš saznati koliko je ta snaga neodoljiva.
Još se ni jedan svetac nije rodio na ovoj zemlji koji nije pao i padao mnogo puta, koji nije pobjegao u sigurnosni zaklon grijeha da bi se spasio od suočavanja s punim bijesom Kneza tame. Ali Spasitelj nije nikada iskoristio taj zaklon, premda je bio napastovan na sve moguće načine baš kao i mi. Zato je on, jače od bilo kojeg čovjeka koji je hodao zemljom, iskusio snažne i moćne udarce i punu snagu tame koja se na njega obarala.
David Torkington, "Prorok"
Post je objavljen 17.03.2009. u 09:00 sati.