Strma livada na obroncima Krpela. Na ovećem kamenu, ispod jednog, olinjalog, drveta, sjede dva autentična ogulinska glasača, žvaću travke i gledaju u daljinu. Pogled im pada na Poduzetničku zonu, ravno. Udarilo sunce, nebo vedro i prozračno, pa se vidi sve do Josipdola. U jednom momentu, glasom obojenim rakijskim mamurlukom, jedan od njih izusti:
"Rambo, kad ovo počinje?".
"Samo što nije, moj Đuka, samo što nije." - još mračnijim glasom, odgovorim ja.
Odjednom, kroz široku ravnicu, koja se prostrla ispod njih, prolomi se nekakva grmljavina. Kao da se sva zemlja trese. A kroz Otočku ravan, na moćnim i bjesnim konjima, galopiraju svjetli junaci prve vojske. Na čelu im g.Zastupnik. Desnom rukom dohvatio, zlatom optočenu, HDZ-ovsku trobojku i kroz poklič: "Ja nikoga ne mrzim! Ja samo metem!", hrabro jaše ka bojnom polju. Iza njega sve junak do junaka. G.Gradonačelnik na "Tomi Vinkoviću". Toma R. na bjelom magarcu i, neizbježni, Velečasni u rasklimanom Fići 750 LE. Vojska velika i moćna. Dvjesto i nešto duša sa, uredno, plaćenom partijskom članarinom. Svi okačili po bedž sa likom vođe nad vođama,g.Zastupnika. Uzjahali po neku životinju il' kakav komad stare krame i krenuli u boj nad bojevima.
Sa suprotne strane, od Oštarijskog mosta, kroz, svježu, jarko zelenu travu, kakva se može naći samo na Elizejskim poljima, u predgrađu Londona i u našoj zoni, u punom galopu, pristiže i druga vojska. Ispred nje, na bjelom konju, jaše "Doktor od krava" (kako sam sebe nazvaše). Lijevom rukom uhvatio, srebrom optočen, HSS-ov štit i kroz poklič: "Niko kao ja ne osjemenjuje ovce!", nezaustavljivo grabi ka bojnom polju. Iza njega, također, sve junak do junaka. Štitonoša sa HSLS-ovom zastavom, sav ofarban u žuto, na sivom konju. Premudri starac od stotinu ljeta na zelenkastoj mazgi i, sveprisutna mlađarija na rolšulama. Vojska, naravno, velika i moćna. 50 i nešto duša, skupljenih sa koca i konopca. Svi okačili po fućkalu oko vrata, uzjahali po neku životinju, monocikl ili romobil i pošli u boj nad bojevima.
Odozgo, od Krpela, kroz klasičan šumski pejzaž, sa proplancima, pašnjacima i plastovima sjena, spušta se i treća vojska. Na njenom čelu, u blještavom, metalik, kajaku, niz pomahnitale brzake, jezdi Knez Ljubo. Na stomaku istetovirao, bronzom optočenu, srpsku trobojku, čvrsto stegao veslo i kroz poklič: "Pali, brate, narodnjaci su zakon!", velikom brzinom, hrli ka bojnom polju. Iza njega, opet, sve junak do junaka. Glavni urednik u rasklimanom Jugu kabrioletu, sa visoko podignutom rukom iz koje blješti, dobro izoštren, "Canon"-fotoaparat. Vožd Neno W. u modificiranoj hranilici za svinje, sa žutom patkicom. Mnoštvo mlađarije u drvenom koritu i ogromnim traktorskim gumama i, neizostavni, prota Mićun u plastičnoj bačvi za zelje. Vojska, nešto manja i slabija od prethodne dvije. 40 i nešto duša, iz šire okoline Popova sela i uže okoline Ponorca. Svi uzjahali po neki napušteni rekvizit ili splav sa prošlogodišnje regate na Sabljacima, i, prkoseći valovima i brzacima svog naroda, jure u boj nad bojevima.
Gore, na samoj liniji horizonta, iznad jezera Sabljaci, nekako u Ribarićima, zabljesne nas odsjaj krova crkve optočene u lim i bakar. Ispred te limenke izašao don Mile i kune:
"Ako ima koji poslanik, u bilo kojoj vlasti i na bilo kom nivou, a da nije došao na boj u Otočko polje, u našu Pod.zonu, i da se nije pridružio najjačima, neka ne kroči praga ovoga svetišta. Ne imao od banke kredita, ni kamatnog, a ni beskamatnog. Od stranke mu ništa ne ostalo, ni prihoda, a ni donacija, posao sanjao dok mu je roda i 16-tog koljena..."
Sa strana, iza sve tri velike vojske, u rovove zasjeli sitniji vlastelini. Iza prve vojske, sa rudarskim šljemovima na glavama, čuče bojovnik iz HSP-a i harambaše. Iza druge i treće vojske, ne znajući na koju stranu da prelome, zalegli srebrni vitez Boky i despot Tripoly. Tu negdje bijahu i ostali zavisni i nezavisni ratnici. A na obroncima Krpela, na onom kamenu ispod starog drveta, ja i Đuka posmatramo, dremkamo i pomalo prduckamo.
"Jeli Rambo, a kud' će ove silne vojske? Razjebaće nam zonu".
"Ne znam, Đuka, valjda napadaju one što, od samog početka, stoje u sredini.", odgovorih ja.
"A 'ko to stoji tamo u sredini?", opet, upita Đuro.
"Jebiga, Đuka, ne vidim odavde, al čini mi se da je ono Banana sa onim svojim SDP-ovcima".
"Pa jel' na njih udaraju?", uporno, nastavi Đuka.
"Izgleda, prika, izgleda...", zaključm ja.
"Ih, pa jesu l' oni krivi za ovu neimaštinu, bijedu i jad, što nas zadesi?", reče Đuka.
"Krivi il' ne krivi, sad ni'ko ne pita."
"Uh, sad će ih ovi rascopati k'o štene masnu krpu!" - nadoda on.
"E to ćemo još vidit' 'ko će koga rascopati. Čekaj malo da vidiš kad narod grune!"
"A jel? Pa gdje je taj narod?"
"Javit' će se kad zatreba. Na izborima. Sve ovako na ćuteći.." - rekoh.
"A šta ipak ako pobjedi neko od ovih?" - nastavi on.
"E onda nema spasa od užasa. U Gradu će nam sve ostati isto. I male plaće, i siromaštvo, i nezaposlenost, i poplave, i teški crni oblaci koji naizmjenično puštaju, čas kišu, čas snjeg. I ovo sunce. Zubato"
"Jes, al' ćemo imati novu poduzetničku zonu. Izrovanu, da odma' možemo kablove spustit' u zemlju." - odgovori Đuka
"A mogli bi i travu posadit, sazvat' kosce, pa sijeno izvoziti u EU?" - dodao sam
"Svejedno, ionako niko neće primjetiti da se išta promjenilo. Kakva je bila, takva će i ostati." - završi Đuka
Nastavit se ......... neće
Post je objavljen 17.03.2009. u 09:27 sati.