Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/asterix101

Marketing

Bjeshkët e Nemuna - mjesto čijem je ponovnom pozivu nemoguće odoljeti

Kao što sam obećala, evo me napokon sa putopisom o jednom very special mjestu. cerekcerekcerek

2007. godine proveli smo godišnji odmor u Crnoj Gori i tada smo se prvi put susreli sa Prokletijama.

Tko god da dođe ovdje preporučam da bude oprezan. I najmanji pogled na njih može izazvati ovisnost. cerek Da bi stvar bila još bolja, koliko god da ih gledam nikako da ih se zasitim. Zato već i na početku ovog posta mogu tvrditi sa sigurnošću da ovo nije bio naš posljednji posjet.

Prije nego što počnem s opisima, moram iznijeti samo nekoliko tehničkih detalja o cijeloj priči.
Naš put je počeo u Rijeci, i iako smo krenuli u ranim jutarnjim satima, u Gusinje smo stigli tek iza ponoći, nakon točno 1000km guslanja. nut

Vožnja je protekla relativno bezbolno na našim cestama do Dubrovnika. Ovdje se skreće put BiH i dalje prema Crnoj Gori. Ne mogu reći baš da su ceste loše, jer nisu, samo da su zahtjevne i nije moguća brza vožnja njima. Gdje god da se uputite, ne gine vam tisuću metara visinske razlike. zujo

Moja preporuka je držati se glavnih prometnih pravaca, jer ono što na karti izgleda kao kratica, to u prirodi sigurno nije zubo. Tako se nama dogodilo da smo vidjeli super priliku da si kratimo cestu od Kolašina do Andrijevice pa se na kraju ispostavilo da je cestu odnijela naplavljena rijeka smijeh.



Kad se napokon stigne do Gusinja, veselici nije kraj. Najprije je potrebno pronaći policijsku stanicu, gdje se čuva ključ od planinarskog doma koji nam je trebao predstavljati krov nad glavom sljedećih nekoliko dana.
Srećom, još je bilo lokalnog stanovništva po cesti pa su nam ljubazno pokazali put do policije.

Ostala nam je još sitničica zvana pronađi dom zubo. Po opisima iz vodiča, dom se nalazi u dolini Grbaja, 15ak minuta vožnje od Gusinja, blizu nekakvog policijskog učilišta. Imali smo čak i gps koordinate, ali na terenu su se pokazale kao ne baš pouzdan podatak smijeh.

Autom se može stići skroz u Grbaju, što je super, jer ne znam kako bi doteglili do doma svu onu silnu prtljagu koju smo vukli sa sobom. Ono što nas je još dodatno zbunilo je da smo kod učilišta našli na putokaz za 2 doma, a ne jedan kao što smo mi očekivali nut. Nakon "samo" pola sata traženja po mrklom mraku i u gluho doba noći uspjevamo naći dom koji se nalazi na 5 minuta hoda iznad policijske zgrade.

Ujutro nas je dočekao ovaj prekrasan prizor:


Očnjak i Karanfili

Naprosto je nemoguće ne gledati u ove ljepotecerek Evo i mene kako uživam u doručku, uz ovu nevjerovatnu kulisu iza sebe.



Planinarska kuća Branko Kotljajić je u vlasništvu PD "Radnički" otkad je sagrađen davne 1964. godine. Geografske koordinate su N42° 31' 30,8" i E19° 47' 27,3" i nalazi se na 1175 mnv.

Objekat raspolaže sa 20 ležaja u zajedničkoj spavaonici na katu, a na potkrovlju se, u slučaju potrebe, može smestiti još 6 planinara. U prizemlju se nalazi blagovaonica (u koju se za slučaj nužde može smjestiti još 4 planinara) i kuhinja sa tekućom vodom i posuđem.

Livada ispod doma pogodna je za postavljanje šatora u slučaju boravka većeg broja planinara.

U blagovaonici se nalazi i peć na drva koji se koristi za grijanje i pripremu hrane. Ispod stepeništa su spremljena drva za ogrjev, čiju je utrošenu količinu potrebno nadoknaditi prije napuštanja doma (drva se nalaze u šumi blizu doma).

U domu u večernjim satima vlada romantika jer nema električne struje, tako da se kao izvor svetlosti koriste svijeće, baterijske i plinske lampe. U spavaonici je strogo zabranjena upotreba svijeća, zbog opasnosti od požara.

Najbliža prodavaonica nalazi se u Gusinju, tako da je za boravak u domu neophodno dopremiti sve potrebne namirnice. Jedino je moguće u ljetnjim mjesecima na obližnjim katunima opskrbiti se mlijekom i sirom.

Dom je ujedno i polazišna točka za sve planinske vrhove iznad Grbaje.




Ono što nas je ugodno iznenadilo je da je cijela dolina puna novih putokaza, sa brojem staze na karti i satnicom do željenog vrha.



Kasnije smo saznali da karta još nije tiskana, ali je u pripremi. Zahvaljujući ljubaznosti članova plavskog PD Prokletije, postali smo ponosni vlasnici takve karte, čak i prije nego što je tiskana.

Kao što bi priličilo prvom danu našeg boravka ovdje, najprije smo se uputili u obilazak mjesta.


Gusinjani su vrlo dragi i otvoreni ljudi, stoga neka vas ne čudi ako zastanu da popričaju s vama ili vas pozovu u svoj dom. Nama je obavezna bila kava u gradskoj kavani, koju smo ujedno i koristili za nadopunu baterija i mobitela. U Grbaji nema signala za mobitel, pa su se ovdje obavljali i svi telefonski razgovori.





Za današnji dan, hodački planovi i nisu bili previše ambiciozni. Namjera je bila odraditi kružnu turu na katun Volušnica i osvojiti vrh Volušnice i Popadiju. Detaljno izvješće u slijedećem postu wave



Post je objavljen 18.03.2009. u 00:00 sati.