Marketing
Kao princeza
Stela moja draga,
iako ti ne Živiš sa mnom ja živim s tobom … u mislima .. u sjećanjima i na tvom grobiću. Jer tvoje malo tijelo leži tamo. U mojim si mislima lijepa kao uspavana princeza. Uvijek te tako zamišljam. Obučena sva u bijelo. Haljinica kao mala vjenčanica, bijele cipelice i prekrasni cvjetni vjenčić na tvojoj lijepoj glavici, na tvojim zlatnim uvojcima. Bolne su to misli, ali one dolaze, one se same javljaju … a ja se silno trudim barem ih oblikovati, ublažiti jezu .. Opravicu ti je kupila tvoja kuma, slomljenog srca se na taj način od tebe oprostila. Sjećam se užasnih trenutaka kada je sve to donijela doma i nije mi htjela pokazati, a ja sam čula da se nešto događa, da je plač pojačan ...... da su vriskovi jaki ...... oni koji govore istina je ....... istina je ........... Stela je .......... a ja sam vikala nije ... nije .... ne moja Stela .. ne moja Stela ....... nije ..
.. ali sam se uspjela nekako izboriti i vidjela sam sve ……. tako da sada, barem po tome što sam vidjela, mogu stvoriti sliku, i takvu te zamišljati. Sjećam se i da sam to sve donijela na ono grozno mjesto gdje si bila, ja sam te željela u to obući …… znam da nisam baš dobro stajala na svojim nogama ..... pridržavali su me .... ali srce me vuklo k tebi no ............... nisu nam dali, Stela. Nisu nam dali. Nikada te više nisam vidjela. Kao da mi više ne pripadaš, kao da više nisi moja. "Ali ti jesi moja, moja djevojčica, moja Stela, moje dijete, ljubavi moja, mama je tu...." – vrištala sam u sebi ... Nisu nas pustili k tebi ......
Sve što mi je ostalo sada je - da te zamišljam.
Godišnja doba se izmjenjuju, milena. Sunce se pokazuje svaki dan sve više … ljudi mu se vesele ...
ptičice pjevaju .... a ja ti donosim proljetno cvijeće .....
******
i slušam tvoju pjesmicu…
“....proljeće je..
sve se budi..
propupali čak i ljudi..”
Mogu obuzdati krik, mogu sakriti suze, mogu se praviti da sam jaka, da sam dobro, da živim, ali čežnja za tobom svakim je danom sve veća i sve jača.
Ovih dana je silno izražena. Držim tvog malenog bratića, koji se tek rodio, prevrćem ga po rukama, mirišem, mazim, ljubim ...... a emocije me preplavljuju .....
"Ovako sam ja Stelu držala...", "Tina je voljela ovo, a Stela je bila drugačija ... ona je onako ....", izmijenjuju se sjećanja, riječi, slike.....
Stelice moja ...kako bi ga ti voljela.....kako bi u njemu uživala....
Volim te puno.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Na današnji dan još je jedna obitelj, još jedna majka i jedan otac, zavijeni u crno.
Danas je godinu dana da ni tebe Leonarda nema više s nama.
Mila mala djevojčice. Svijećica danas za tebe gori.
******
Post je objavljen 17.03.2009. u 00:07 sati.