Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/skiceslavonije

Marketing

Grgurevo 2009. (I. dio)

Ne'ko će reć': "Ma šta ovaj izmišlja i kakvo to Grgurevo i to još u nastavcima?".

Ukratko ću vam dočarati kako j' to ove godine izgledalo u Požegi.

Prvo što morate znati je to da je moj grad ove godine imao dva Grgureva, a to se zbilo čisto iz pakosti i ljubomore politike prema kulturnom naslijeđu i onima koji isto njeguju i čuvaju, al neka...

Ali neću vas puno opterećivati našom lokalnom sramotom, već opisati kako je izgledalo Grgurevo u organizaciji Društva "Sveti Grgur" koje je nositelj i organizator spomenute manifestacije posljednjih 17 godina i na čiju inicijativu je "Grgurevo" proglašeno i Danom grada, a prije više od godinu dana i nematerijalnim kulturnim dobrom RH.

Samom Grgurevu prethodila je tribina i predavanje pod nazivom "fra Luka Ibrišimović i njegovo doba" koje je održala profesorica povijesti Nevena Radović, te "Grgurevo" o kojemu je izlaganje održao dr. Žarko Španiček s posebnim osvrtom na imenovanje Grgureva nematerijalnim kulturnim dobrom RH. Za spomenuti događaj u prostorijama Društva "Sveti Grgur" tražila se stolica više, a bilo je sedamdesetak ljudi (dosta nas je i stajalo). Nakon tribine druženje i ugodan razgovor nastavljeni su u vinskom podrumu DDruštva.

Slijedeće zbivanje, a i centralni i najupečatljiviji dio proslave Grgureva je svečani mimohod povijesnih postrojbi Hrvatske vojske kroz naš grad, al' ne lezi vraže i tu nam je naš gradonačelnik bacio klip pod noge ne dozvolivši nam da idem ocestom, već smo morali "špalir" organizirati (i prijaviti) po nogostupu. Neka, mi smo gospoda, pa nećemo se valjda svađat'?! I, tako nakon što smo položili svijeće u kapelici sv. Roka, koji je ujedno i zaštitnik povijesne postrojbe "Požeške građanske straže" (jedne od sastavnica Društva "Sveti Grgur"), mirno i uz pratnju Gradske glazbe Nova Gradiška, naravno po nogostupu krenuli prema centralnom trgu...






Konjanici su išli cestom (konji još uvijek smiju ići cestom i kod našeg gradonačelnika).




Ulaskom u pješačku zonu mogli smo se malo i raširiti, a oduševljenje i podrška građana (kojih je grad bio pun jer je bila subota) puno su nam značili.



Postrojivši se pred zgradom Županijskog suda na kojemu se nalazi sv. Florijan (također zaštitnik straže), kojega smo na zgradu vratili baš mi - pripadnici Društva "Sveti Grgur" i to bez financijske potpore Grada i lokalnih vlasti, položili smo vijenac na kip sv. Florijana i krenuli pred spomenik palim braniteljima 123. brigade.






Pred spomenikom smo također položili vijenac i krenuli na trg sv. Terezije.






Na Trgu sv. terezije postrojene su povijesne postrojbe Hrvatske vojske predale prijavak saborskom zastupniku Franji Luciću, a delegacije Društva "Sveti Grgur" i Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske položile su vijence na spomenik fra Luke Ibrišimovića - Sokola.








I kada su svi očekivali da će se oglasiti gromoglasni grgurski top (istina on se i oglasio, ali sa brda jer gradske vlasti nisu dopustile pucanje iz topa) on je samo tiho odjeknuo sa brda...

Sad moram reći da je ovaj "tihi" pucanj djelo gradske administracije jer sam osobno Zahtjev za odobrenje pucnja pred spomenikom fra Luke Ibrišimovića poslao Gradskom vijeću, poglavarstvu i gradonačelniku još 19. siječnja ove godine, a oni se nisu udostojili niti odgovoriti... Toliko o "šutnji administracije", ma odjeknulo je ovo !!!

No pustimo sad političare, oni su prolazni, a mi ostajemo...

E, da, onda je ravnatelj naše Gimnazije g. Pavle Bucić održao kratak trenutak povijesti prisjetivši se osmanlijske vladavine, fra Luke i hrabrih požežana i požežanki koji su oslobodili grad...



Nakon toga, uslijedilo je čitanje nagrađenog đačkog uratka na temu Grgureva, koji je i simbolično nagrađen, a učenici je nagradu predao predsjednik Društva "Sveti Grgur" Šimun Miletić.

Na kraju smo se zajednički slikali ispred zgrade Gimnazije i krenuli na ručak.






Nakon ručka predstavnici povijesnih postrojbi nazočili su Izbornoj skupštini Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, koju je vodio predsjednik, gospodin Vatroslav Bekafigo.





Skupštini su nazočili i pozdravili ju i Predsjednik V. okruga Europskog saveza povijesnih postrojbi - EGS-a (u kome je i Hrvatska) g. Andrej Wegner iz Poljske i predstavnik Češkog saveza povijesnih postrojbi.




Nakon svete Mise u Katedrali sv. Terezije Avilske i prigodnog tradicionalnog domjenka i druženja kod fratara, veselje je uz tamburaše nastavljeno u podrumu Društva "Sveti Grgur" do ranih jutarnjih sati.





Prema svim tradicijama, slijedeći dan je uz fruštuk i pucanje iz topova (koje nam tu nitko nije mogao zabraniti) nastavljeno druženje na Požeškoj gori, u objektu Društva "Sveti Grgur".





Uz dopodnevno pucanje i "tjeranje Turaka" svi su dobro ogladnili, ali i na to smo bili spremni pa smo poslužili Grgurski ujušak (dosta jači čobanac) i uz dobu kapljicu, tambure i ugodno druženje proveli popodne i veče.





Najuporniji su na kraju još jednom morali kušati ujušak...


Tako smo uz sve teškoće i podmetanja svečano, dostojanstveno i uljuđeno proslavili Grgurevo...

U ponedjeljak ujutro smo se oprostili od posljednjih gostiju i zaključili ovogodišnje Grgurevo sa našim prijateljima iz povijesnih postrojbi, sad nam je još samo ostalo Grgurevo proslaviti sa našim požežanima na sam dan bitke 12. ožujka, ali o tome drugi put.....



Na zdravlje vam bilo i sve lipo vam se zgodilo!



Post je objavljen 16.03.2009. u 21:05 sati.