DA KRIZA NEMA TREBALE BI SE IZMISLITI
Gospođa Mirijana Krizmanić još uvijek može vratiti nagradu. Izbori nisu prošli.
Teško da se gospodin Rohatimsky može vratiti na popravni. Suviše je daleko zaigrao za momčad Kapitala. Lovorov vijenac ima svoju najvišu cijenu, tko ga stekne s njim izgara.
Teško, veoma teško,da će arhitekt koji osvaja glavne natječaje i koji ujedno potpisuje ugovore sa Svetom stolicom,stavljajući Hrvatsku u red rijetkih zemalja u kojoj svaki njen građanin silom „pravne“ države uzdržava svakog župnika u zemlji sa dvije prosječne mjesečne plate. Dok u predizborna vremena gospodin Jure Radić,valjda,češće svraća na molitvu sa naknadnim poklonima luksuznim svetištima za širenje mržnje spram drugosti, koji niću zemljom poput gljiva poslije kišnog razdoblja. Može se doseći kraljevstvo nebesko tuđim mukama, ne i ovozemaljsku savjest.
Drugi pak potpisnici, poput „Katice za sve u Državi“ gospođe Kosor, koji raspolažu ne manjim svotama za glasačku armiju lažnih invalida domovinskog rata,“staying home patriota“, svjetski kriminalnih protuha, heroja-kukavica rata i mira, tima nema raja na Zemlji ni na Nebu.
U Krizama smo se rađali. Krize su nas kalile.
Sav smisao življenja je biti u njihovim podaničkim službama.
Što manje shvatljivog to lagodniji Bitak, ni Ovdje ni Tamo.
www.severinomajkus.com/blog
Post je objavljen 16.03.2009. u 09:39 sati.