Mislim, dakle postojim
Jedina i sama
Osamljena
U ovome svijetu
Prolazeći kroz ljude
Zapinjem
tek o njihove brige
nebitne i prolazne
poput njih samih
i tek ponekog
dotaknem otiskom usana
da zabljesne među njima
ostavljajući trag u vremenu
kojeg valovi ionako
uskoro brišu
natrag u zaborav
poput tragova mojih stopa
na plaži
dok razmišljam
i dakle postojim
jedina
i osamljena
Post je objavljen 16.03.2009. u 01:17 sati.