Marketing
Razgovori
Prošli sam tjedan proveo uglavnom radno, intenzivno se družeći s ljudima i osluškujući njihova razmišljanja. Slutnja nadolazećih izbora, započeta prethodne jeseni pomalo se pretvara u svakodnevicu koja zauzima sve više vremene i mene i mojih suradnika, iako izbori još uvijek nisu raspisani. Naša koalicija „Sisak ponosni“ koju čine SDP,HNS,HSU,DSU, DC i SDSS pokazala se, kako to ipokazuju rezultati straživanje koje je provela agencija Sinergy od 19. do 21. veljače na reprezentativnom uzorku preko 1300 građana Siska punim pogotkom. Izvjesna je pobjeda od oko 53% glasova, što nosi oko 65% mandata u budućem gradskom vijeću Siska. Ni ja kao kandidat ne stojim loše i uz nešto truda i očekivani izlazak naših glasača, stvar bismo mogli okončati već u prvom krugu. Dakle, i prije same izborne kampanje, čini se da je razlika između „njih“ i „nas“ tolika da ju neće biti moguće promijeniti bilo kakvom kampanjom, jer su rezultati i najuspješnije kampanje ipak ograničeni.
Pored marginalnih frekvencija i kvalitetnog ponderiranja rezultata po dobi, spolu, obrazovanju i mjestu stanovanja, temeljito smo moja mlada ekipa i ja proanalizirali čitav niz kvalitetnih informacija dobivenih ovim istraživanjem, ali i općim uvidom u rezultate motivacijske kampanje koju je SDP organizirao na ukupnoj populaciji Siščana tijekom prošle i ove godine.
Potvrđuju se tendencije i preferencije birača iz dosadašnjih izbora. Apsolutno dobivamo u gradu Sisku, među obrazovanijim, ali i mladima i starijima (manje su zahvaćeni klijentelizmom), a slabije u seoskim sredinama. Zato smo kontakte s biračima započeli upravo seoskim sredinama, u kojima redovito imamo slabiji rezultat. Započeli smo u prošlu subotu u Blinjskom Kutu, koji nije tipičan po stranačkim preferencijama ostalim selima koje smo posjetili, jer tamo redovito dobivamo na svim dosadašnjim izborima, pa i na proteklima za mjesne odbore. Razgovor sa mještanima koji su dobrano ispunili veliku dvoranu društvenog doma i napravili društveni događaj, osiguravajući hranu i piće, bio je zanimljiv i vrlo konkretan kad su u pitanju zbiljski problemi ljudi koji žive u ovom mjestu, silno pogođenom ratom.
Zatim su usljedili skupovi, manje posjećeni, ali jednako zanimljivi i sadržajni u Selima, Jazveniku, Gredi te Mađarima.
target="_blank">
Iako svako od tih mjesta ima neki svoj specifičan problem i „prvi“ prioritet, zajednička crta sviju je da ne traže ni u snu nešto što im ne bi po „naravi“ civiliziranog života pripadalo i što imaju pravo i očekivati i tražiti od onih kojima povjeravaju dio svojega poreznog novca. Jer, doista, nije luksuz tražiti nastrešnicu na autobusnoj stanici za djecu koja čekaju školski autobus (Jazvenik), nogostup da sigurnije mogu doći do svojih domova (Greda), vodovod (Mađari), trgovinu (Blinjski Kut), trofaznu struju (Jazvenik), kapelicu na mjesnom groblju (Blinjski Kut, Mađari) i slično. Skromnost, strpljivost i „razumjevanje za krizu“, dominirali su kao ton svih razgovora. Samo u tragovima rezignacija ili ljutnja. Pažljivo sam slušao i ma kako se činilo da se sve zna uz 18 godina „zna se“, ipak sam dosta toga naučio od ljudi kojima „kriza“ nije akademska ni politička tema, već dugogodišnja svakodnevica.
Post je objavljen 15.03.2009. u 22:57 sati.