Marketing
Koja si ti faca
Drogira se orao na vrhu litice, skroz ušlagiran i nabrijan, govori sam sebi
- Koja sam ja faca, e...
Zatim se sav onak nabrijan stušti niz liticu; pada, pada i na pol metra od tla brzo zamahne krilima, poleti natrag gore i smjesti se na vrh litice pa pun sebe veli:
- Koja sam ja faca, e, KOJA SAM JA FACA!
Dođe drugi orao, pita ga:
- Što se radi?
Veli mu ovaj:
- A evo, pušim malo, hoćeš sa mnom?
I tak se njih dva napuše, stušte se niz liticu, padaju, padaju i na pol metra od tla zamahnu krilima i vrate se na vrh, ful nabrijani i napušeni pa vele:
- Koje smo mi face, e, KOJE SMO MI FACE!
Tad dođe medo. Pita on njih:
- Dečki, što se radi?
- Pušimo malo, hoćeš s nama?
Napuše se dva orla i medvjed, stušte se niz liticu i padaju, padaju. Dok su padali, pita jedan orao medvjeda:
- Medo, imaš ti krila?
- Nemam.
- Stari.....Koja si ti faca, e, KOJA SI TI FACA!!
Update:
Neuobičajeno za mene da stavim vic, jelda? I fakat nisam u ove tri i pol godine nikad stavila vic na blog.
Čemu ovo? Uobičajeno je u mojoj potočničkoj obitelji da onaj tko napravi nešto upečatljivo, jako pohvalno i korisno sam za sebe kaže: "Ja sam faca." ili bar pita: "Tko je faca?" a ostali odgovaraju: "Ti si faca."
Otkako je tajo pročitao negdje na internetu ovaj vic i prepričao djeci i meni, svaki upit "Tko je faca?" ima odgovor "Medo!". Za koji mjesec će nam to biti toliko normalno i uobičajeno, da se vjerojatno bar ja neću sjetiti što nas je ponukalo na takvu foru. Srećom da postoji blog, ovaj moj je ionako moj dnevnik pa zašto ne bih iskoristila priliku da si ostavim trag i ukradem zaboravu izvorište jedne obiteljske fore. I s vama podijelim dobar vic. Ionako sam vas već navikla na sve svoje kućne izraze. Znate, kod nas su zaista uvriježene sve ove poštapalice koje koristim pri pisanju postova, fakat jesu. 
Post je objavljen 13.03.2009. u 10:20 sati.