Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/asterix101

Marketing

This blog is not dead :)

Evo me nazad, nakon poduže zimske pauze. Moram priznati da je povratak ubrzalo gomilanje foto materijala na hard disku, kojeg arhiviram tek nakon objave na blog.
S obzirom na alarmantnu popunjenost svog diskovlja, bilo je krajnje vrijeme da se primim tipkovnice rolleyes

No dobro, pravimo se da pauze nije bilo i nastavimo po starom s putopisima smijeh.

Što sam ono obećala zadnji put? Crni vrh, ne? lud

OK, here we go naughty

Postoje vrhovi do čijeg podnožja obično treba propješačiti nemali broj kilometara po makadamskoj šumskoj cesti. Nerijetko je ta cesta malo u prelošem stanju da biste na njoj uništavali podvozje svog limenog ljubimca, pa ne preostaje drugo nego pješačiti i pješačiti nut da bismo došli do našeg odredišta.

Nemam ništa protiv hodanja po uzbrdici, kozjim putevima ili stijenama bilo koje vrste, dapače, uživam u tome, ali makadam mi je stvarno na dnu liste.

Za takve izlete idealan se suputnik, uz goru polovicu cerek, pokazao bicikl. Takav je bio i naš izlet na Crni vrh.

Već sam nekoliko puta dobila preporuku da je odličan vidikovac i da neću biti razočarana zanimljivim usponom preko stijena i nije bilo druge nego ugrabiti prvu priliku i uvjeriti se u sve to.




Karta nije bozgnakako pregledna u ovoj rezoluciji, no tako je to kad napravite poveći đir smokin.

Naš put počinje na 3.km ceste za platak, gdje se kod borove šume ulijevo odvaja tzv. Kripanjski put.

Kripanjski put je loša šumska cesta koja prolazi podnožjem svih zanimljivih vrhova u području između Platka i Mudne doli te omogućuje lak uspon na njih.


Ovakav opis puta ne može biti ljepši kad je mountain bike u pitanju cerek. Od mjesta gdje smo ostavili auto do Crnog vrha dijeli nas 9km takve ceste.



Ova fotka nastala je negdje na pola puta, ispred lovačke kuće Kripanj. Ovdje se spaja markacija s Platka i do tud se vozimo više-manje po ravnom.

Nakon Kripnja, slijedi nekoliko nezahtjevnih serpentina i uskoro stižemo na otvoreni prostor sa super vidicima. Usput se penjemo i na Kuk (1087m) i uživamo u pogledu na Mudnu dol ispod sebe, te Klek primorski i Crni vrh s druge strane.

uspon na Kuk


uživancija na vrhu


pogled na Klek i Crni vrh


Moj prvobitni (i vrlo ambiciozni) plan predvidio je i uspon na Klek i na Nebesa, ali da bi se sve to obišlo, potrebno je krenuti malo ranije, a ne u posljepodnevnim satima, poput nas zubo.

Na 7.km ceste su skretanja za Nebesa (lijevo) i nedugo nakon za Klek (desno), no iz gore navedenih razloga, ovi vrhovi ostaju za neku drugu priliku.

Uskoro stižemo do zapuštene lugarnice (ili šumarske kuće??) kraj koje je odvojak za Crni vrh.





markacije ne možemo fulat cool


Skrivamo bicikle u grmlje i krećemo uzbrdo. Uspon je stvarno zanimljiv. Potrebna je minimalna doza opreza, ali nije ništa strašno.


Po satnici, potrebno je 1 sat od lugarnice do vrha. Više se ne sjećam koliko je nama točno trebalo, ali tu smo negdje.



Sa vrha se pruža pogled na sve strane cerek
na sjevernoj strani dominiraju Guslica i Snježnik


Fotke su u ovom postu i više nego loše jer sam samo imala kompaktića sa karticom na umoru. Šteta jer mi je baš žao što nemam boljih fotki sa vrha.

Nakon ovog, spuštamo se po bajkove i nastavljamo desno od lugarnice prema domu na Platku. Po dobrom starom običaju, do auta stižemo po mrklom mraku zubo

Svim ljubiteljima biciklističko planinarskih kombinacija, najtoplije preporučam ovo područje thumbup

Next (još ovaj mjesec, obećajem), idemo opet južno južnije, sve do crnogorsko albanske granice. Putopis će opisati tjedan dana našeg lutanja po Prokletijama cerekcerekcerek

wave





Post je objavljen 11.03.2009. u 23:58 sati.