"Sve suze svijeta isprala je kiša. Na kraju nisi ni siguran
da si uopće plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laž
I vratio se svojim starim stazama..."
Ovaj blog sam jednom davno otvorila, dok sam patila... I pisala sam tada često. Jako često. I kroz taj blog se jako dobro vidjelo kako sam sve pobijedila. Bilo mi je teško. Jako teško. I onda su krenule samo lijepe stvari u životu...
Onda sam naišla na Njega i maknula se od ovog svijeta. Voljeli smo se dugo. I voljela sam ga jako.
A danas?
Danas sam opet sama. Ne pitajte me za razloge, ne pitajte me za Njega. Ja sam sama.
Opet sa vama.
Idem ispočetka.
I da, ako vas zanima, boli me. Jako.
Ali znam da sam jača i da ću dobiti i ovu bitku.
I znam da me čeka netko novi, netko tko će me zaista voljeti.
Znam. I vjerujem.
"Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to što jesi, tu gdje si ... Šta god da se desi,
ti budi ok i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga voliš a mrziš, kad mrziš a voliš
i lomiš se da izdržiš..."
"Ostaje nada da će nekad negdje netko htjeti da shvati
mene.. moja lutanja, maštanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... možda jednom nađeš me, tamo gdje prestajem ja
gdje počinješ ti, gdje stali smo mi, gdje sada su drugi...
...ali srest ćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voljeo više od sebe. "
Recite mi i vi da će sutra biti bolje...
Molim vas...
jeky
Post je objavljen 11.03.2009. u 17:11 sati.