Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angel257

Marketing

* ... Andele, hvala ti ... *

Ovo sta pisem posebno je za mene...
Ponekad rijeci nisu dovoljne, vazna su djela...
Dokazivala sam na oba nacina.
Znate, lijepo je kad vam voljena osoba zazeli dobro jutro i ugodan ostatak dana. Lijepo je kada vam voljena osoba zazeli laku noc i lijepe snove.
Lijepo je znati da vas uvijek netko negdje ceka...
Za mene, to je bio najljepsi osijecaj. Ali...
Nazalost, sve je bilo lazno...
Svaka rijec, svaki pogled, svaki zagrljaj... bila je jedna velika laz...
Zadnjih 5 mjeseci mog zivota bili su samo laz, dio lazi...
Varao me je...
Saznanje je bilo bolno, ali ne toliko kakvo bi bilo da sam saznala prije...
Hvala dragome Bogu i hvala mojim prijateljima sto su mi pomogli da prebolim.
Ali sva ona patnja i bol, pretvorili su se u jednu veliku prazninu...
Ne, ne mrzim ga... ipak, za to neman dovoljno hrabrosti, a ni srca...
Uvijek sam krivila za sve sebe, uvijek bi odgovornost pribacila na sebe. Mucila sam samu sebe, uvijek sam mislila da ja grijesim...
Pitam se kako je mogao gledati dok sebe krivim za sve... zasto je govorio da ce mi jednom oprostiti? Sto oprostiti? Sto me je varao? Sto mi je lagao?
Pitanja su mi prolazili kroz glavu... dragi Boze, zasto bas ja?
Zasto jos jednom naivna budala, koja vjeruje?
Za mene je to bilo tesko razdoblje, koje je iza mene. Koje ostavljam u proslosti.
Osoba sam koja jos uvijek vjeruje.

Osoba sam koja samo zivi za voljeti, a i oprostiti...
Oprostila sam...


Sada?
Vise sebe ne krivim, jer znam da nisma pogrijesila... mozda sam pogrijesila to sto sam voljela...
Ali ne.... nisam ni tu pogrijesila...
Greska nije voljeti...
Sretna sam... imam obitelj, prijatelje, svog andela s plavim okicama...
Dragom Bogu svaki dan zahvaljujem sto mi ih je poslao...
Obitelj... volim ih najvise na svijetu...
Prijatelji... volim i njih, mnogo toga su mi pruzili... onu iskrenu toplinu... iskrene rijeci, zagrljaje, osmijehe... znam da to nije laz...
Moj andeo s plavim okicama... znam, nikada ga nisam do sada spominjala.
Uvijek je tu bio, barem vec neko vrijeme.
Hvala ti... za tu osobu ne bi mi bilo dovoljno sve rijeci ovog svijeta. Ali ove dvije rijeci, mozda.
Hvala ti... za sve...
Uz njega, mog andela naucila sam se boriti, naucila sma biti jaca...
Volim vas sve...
Neka vas dragi Bog cuva...



Post je objavljen 11.03.2009. u 14:02 sati.