Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/madamvalentina

Marketing

Prica za 8 mart (Ozujak) 79

Slijedeća priča se dogodila u periodu kada Pier vise nije bio spolno sposoban, a ja sam vec nekoliko godina imala ljubavnike, a u jednom trenutku sam ostala bez ljubavnika, jer sam prekinula s jednim od stalnih, a drugog jos nisam našla.

Kada sam primala nove zaposlenike, mlade liječnike koji su dolazili prvo na staž, a kasnije i na zaposlenje u bolnicu, nisam više znala po kojim kriterijima bi to napravila.

Dolazile su mi preporuke od poslovnih partnera, s fakulteta, od prijatelja, poslovnih partnera, direktno od nekih mojih rođaka, poznanika, jer već je tada osamdeset i neke bilo se sve teže zaposliti.

Po službenoj dužnosti sam morala sve potencijalne kandidate za zaposlenike vidjeti i porazgovarati s njima, prvi kontakt su ostvarivali s personalnom službom, i oni koji su odgovarali, kasnije bi dolazili kod mene.
Ponekad ih je bilo i 20 u jednom danu.

Na početku mi se činilo dosta zanimljivo, a kasnije mi je dosadilo.
S vremenom sam razvila iskusne metode odabira, recimo rekla bi im da sami o sebi daju mišljenje o znanstvenim afinitetima, o negativnim osobinama koje su imali i provjerim na taj način koliko su ambiciozni i realni.
Tijekom odabira mlađih liječnika morala sam intervjuirati i po 100 mladih pretendenata na 1 ili 10 mjesta.

Tog petka, a nakon cijelog tjedna što su kraj mene prodefilirali svakojaki mladi liječnici, bilo je i muških i ženskih, već mi je dosadilo postavljati klasična pitanja.

Kada je došao zadnji liječnik, bilo je već skoro 17 sati, morala sam završiti sa svima, i dala sam slobodno sekretarici, a ona je pustila mladog i zgodnog plavokosog mladića kod mene u ured i otisla.
Nakon predstavljanja, kako mi je već bilo dosadilo, odlučila sam se opustiti i s radnog stola sam prešla na klub stolić s foteljama i ležerno se zavalila, skoro ležećki, jer sam namjeravala ionako škartirati ovog liječnika ili se našaliti i upitala sam ga :

- Dobro mladi kolega, opišite mi sebe i dajte razloge zbog kojih smatrate da bi vi trebali dobiti ovo mjesto.

Paolo se raspričao, o svojim ambicijama, o iskustvu, o tome kako mu je potreban posao i jos par detalja.

- Dobro, to su mi rekli i svi vaši prethodnici, recite vi meni u čemu ste vi bolji od svih dosadašnjih liječnika, po čemu se razlikujete?

- Gospođo ravnateljice, ja sam odan, povjerljiv, pouzdan, znam čuvati poslovne tajne, sve bi učinio da dobijem ovaj posao, jer nemam izlaza, moram ga dobiti, radi obiteljske situacije, radi karijere, evo ako treba, keknut ću na koljena i moliti vas za to.

I ne samo da je rekao, nego je i kleknuo ispred mene.
Ja sam ga sa smješkom gledala i rekla:

- Pa to i drugi rade.

On je tad rekao:

- Onda dobro, ja ću vam i ljubiti cipele.

Nije pričekao da ja išta kažem, nego se sagnuo i poljubio mi cipele, ali se nije dizao, nego je ostao tako sagnut i čekao.

Ja ga više nisam vidjela jer kako sam sjedila duboko u fotelji, nisam ga mogla ni vidjeti od mojih koljena.
Tad sam nesvjesno raširila koljena kako bi se podigla i u tom trenutku je Paolo počeo ljubiti i moje gležnjeve, tiho govoreći ;

- Molim vas gospođo, primite me, napravit ću sve za ovo mjesto i za vas...

Priznajem da sam bila zbunjena i nisam ništa napravila nego sam ostala u tom smješnom položaju s raširenim nogama, a Paolo je nastavio ljubiti moje gležnjeve i na kraju rekao :

- Neću se dignuti dok mi ne kažete nešto pozitivno.

Ja sam rekla:

Dobro onda nastavi, vidjet ćemo do kuda...

Ja sam mislila na to do kada će on moliti, a Paolo je mislio na nešto sasvim drugo ... Paolo je tad nastavio ljubiti moje noge i to sve intenzivnije, a polako su se njegovi poljupci penjali preko listova prema mojim koljenima.

Ni sama ne znam zašto, u tom trenutku sam bila malo umorna, malo pospana i jednostavno nisam reagirala, nego sam pomislila, neka radi što radi, bas me zanima što će biti sad.

Paolo je nastavio s poljupcima po mojim koljenima, a meni je to godilo, pa sam se nesvjesno opustila i još više raširila noge.
Za Paola je to vjerojatno bio znak da nastavi, a mene je je jednostavno zabavljalo. Paolo je nastavio s ljubljenjem i nije prestajao, a ja nisam ništa radila, Paolo je nastavljao ljubiti moja koljena.

U jednom sam trenutku, ne znam zašto sam rekla :

- Onda što ćemo sad, prestati ili nastaviti? I nasmiješila se.

Paolo je tad polako počeo uspon prema mojim bedrima, sa sitnim toplim poljupcima penjući se polako sve više prema mom međunožju.
Kako me ova situacija nekako uzbudila i zabavila, prihvatila sam igru više iz znatiželje što će se tad dogoditi.

Paolo je nastavio s ljubljenjem i lickanjem mojih nogu i to već na onom dijelu gdje su moje čarape završavale, a počinjale gole noge.
Ja sam se pravila da ništa ne vidim, i ne samo pravila, nego sam i zatvorila oči i prepustila se nekom novom uzbuđenju i neobičnom erotskim užitku i osjećajima.

Sasvim polako sam još spustila guzu niže prema rubu fotelje i još malo raširila noge. Tad je Paolo jednom rukom pomaknuo moje gaćice na stranu i počeo lizati moju macu, najprije polagano, a kasnije sve jače i brže.

Ja sam počela ubrzano disati i uzdisati, tad je već bilo kasno da bi išta rekla ili poduzela da zaustavim tu aktivnost skoro potpunog stranca među mojim nogama. Jednostavno nisam imala snage reći dosta ili bilo što napraviti, tad kad su me počeli obuzimati slatki grčevi zadovoljstva, nisam željela to prekidati, nego baš suprotno, željela sam da se taj slatki užitak nastavi, da taj topli jezik još dublje uđe u moju intimu.

Paolo je nastavio lizanje i prodiranje po mom međunožju kao da to radi oduvijek, kao stari ljubavnik koji zna moje želje i navike.
Val strasti se slijevao kroz moj trbuh prema mojoj vulvi koja se počela grčiti, a val zadovoljstva je prožeo sve, od moje vagine pa sve do mozga.

Uzbuđenje od nepoznatog mužjaka me dodatno napalilo, tako da je orgazam bio još snažniji i duži nego inače, a Paolo nije prestajao, nastavio je kao da se ništa nije dogodilo i nastavio s lizanjem i i finim cuclanjem mojih usmina.
Kad me orgazam zatresao po drugi put nehotice sam počela stiskati noge, a među njima je bila njegova glava, toliko sam ga jako stisnula da sam mislila da će mu glava puknuti, ili možda da će prestati s tim upornim lizaznjem, ali on je nastavio i dalje, a moja maca se vec toliko nadražila da mi je postalo vec neugodno bolno.

Tada sam Paola morala polako odgurnuti, ali on se nije dao, a kad sam još jače stisnula noge, onda je opet prešao na moja bedra i koljena.
Ljubio me i nije prestajao, počela sam se povlačiti prema nazad i gurati ga, a Paolo je nastavio ljubiti moje listove i gležnjeve, i opet nije prestajao, nego je sad ljubio ponovo moje cipele. Nisam više znala što ću, nego sam mu rekla:

- Vidim da ste uporni mladiću, nadam se da ćete takvi biti i na poslu.

Tek tad, kad sam se jedva pomakla iz fotelje i krenula prama pisaćem stolu, prestao je ljubiti moje cipele, ali je ostao klečeći na podu i govorio :

- Molim vas , molim vas...

Jedva sam se pribrala i snašla, te mu rekla:

- Dobro dođite u ponedjeljak , na potpisivanje ugovora.

Tek tad se podigao sa poda i rekao :

- Hvala vam ravnateljice, hvala, hvala , ....

Sad možete ići , i naravno, o tome što smo diskutirali danas, ....

Nisam ni završila rečenicu, a Paolo je nastavio:

- Budite bez brige, prije bi umro nego progovorio o bilo čemu.

Kad sam mu dala znak rukom još nekoliko puta, tek tad je izašao.
Trebalo mi je još 15 minuta da dođem k sebi, sve je izgledalo kao nestvarni san ili mašta, a da mi je to netko pričao, rekla bi da je to nemoguće da se dogodi u mojoj bolnici, a kamoli meni.

Moguće da sam tek tada shvatila da su neke od ćakula o ljubavnicima u bolnici ipak bile istiniti događaji, a ne samo priče koje su kolale okolo.

Post je objavljen 08.03.2009. u 23:51 sati.