Marketing
patrolna 'biciklijada'
Sastali smo se u 11 sati ispred prostorija našeg odreda. Prvo je sudionicima patrolne 'biciklijade' podijeljen kratki tekst od osnovnim pravilima pri vožnji bicikla, te nekoliko osnovnih prometnih znakova koji bi im mogli zatrebati prilikom vožnje. Zajedno smo ponovili sve što smo već od prije znali o svemu tome, ponešto i naučili, te spremili tekstove u svoje quipose te se pripremili za vožnju. Pošto naša draga Mirta par godina nije vozila bicikl, a i za ovu priliku ga je posudila od Dijane, prvo smo otišli do obližnjeg parkirališta (koje je nedjeljom zatvoreno za automobile) da se Mirta podsjeti u mirnom okružju kako je to voziti bicikl, da malo izvježba skretanje i stekne sigurnost na biciklu. Zatim smo po biciklistickoj stazi krenuli prema savskom nasipu. Odlučili smo uz desnu stranu Save po nasipu ili pored njega stići sve do Podsusedskog mosta. Na početku nam je išlo malo teže jer je put na nasipu bio dosta zahtjevan, a i Mirti nije baš bilo lako na Dijaninom biciklu. Stoga smo se Mirta i ja zamijenili za bicikle, a i uskoro se s unutranje strane nasipa pojavio sljunčani put, spustili smo se na njega, pa nam je na njemu bilo lakše voziti. Po putu smo primjetili da je procvjetalo par proljetnica, jaglaci, visibabe... Nakon nekog vremena vidjeli smo sa lijeve strane golf igrališta da bi onda nasip naglo skrenuo ulijevo. Primijetili smo u daljini autoput i Motel Plitvice, a ispred njih malo jezerce, vjerojatno nastalo od zadnjeg prelijevanja Save preko pomoćnog nasipa. Nastavili smo dalje, te smo uskoro stigli do Jankomirskog mosta. Tamo smo sjeli i odmorili se, te pojeli svaki po jedan sendvič te popili sok. Za vrijeme ručka smo ponavljali Morzeovu abecedu. Iako umorna Mirta se pokazala kao najveći znalac. Nakon 'rucka' jos smo se kojih 20ak minuta vozili desnom stranom Save da bi stigli do najdaljeg odredišta našeg putovanja, Podsusedskog mosta. Tamo smo se slikali kraj table kao dokaz našeg uspjeha te prešli na lijevu stranu Save. Njome smo krenuli prema natrag, sve do Jarunskog jezera, gdje smo stigli oko pola 3. Marta i Marko su se putem zabavljali prolazeci kroz lokve vode na ćemu ce im njihovi roditelji doma biti jako zahvalni, kada vide u kakvom stanju su im jakne. Stigavši na Jarun zauzeli smo dva stola za stolni tenis, na kojima smo nakon jos jednog sendvica odigrali par igara. Sretnima i veselima samo nam je jos jedna stvar falila taj dan. Pogađate, SLADOLED! Sjeli smo na bicikle te krenuli put McDonaldsa na rotoru gdje smo se pocastili jednim sladoledom. Poslije sladoleda sretni ali i jako umorni smo otišli svojim kućama i toplim tuševima i kadama koje će nam zaljeciti umorne noge. Do sljedeceg puta!
SLIJEDE SLIKE!!!
Post je objavljen 08.03.2009. u 19:13 sati.