Jer je mnogo ljubila, mnogo joj je oprošteno.
Danas nam evanđelist Luka na primjeru jedne žene, javne grešnice, pokazuje što je to novi život, što je to istinsko obraćenje. Žena, odbačena i prezrena od svih, čiji je život opterećen grijehom, dotaknula je dno. Istinski želi to promijeniti, želi ostaviti takav život. I svoju jedinu nadu vidi u Isusu. I vidjevši svoju priliku nije je propustila. Bez obzira na sve. Znala je ona dobro da će biti osuđena i ismijana i od farizeja Šimuna u čiju kuću ulazi i od njegovih uzvanika.Ta dobro su je poznavali. Znali su tko je ona. Ali za nju ništa više nije važno, ne obazire se ni na što, pouzdaje se u vjeru da će joj grijesi biti oprošteni. Pouzdaje se u Isusa. I nije se prevarila. Baca se pred Isusove noge i plače. Bez ijedne riječi, nijemo plačući iskazuje svu svoju bijedu i kajanje. Ne opravdava se, ne traži izgovor za svoj grijeh, priznaje se grešnicom. Mnogo je ljubila i vjerovala. „Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru“ čula je riječi Isusove i bila oslobođena.
Zastanimo i razmislimo o svom životu. Svi smo mi ljudi grešnici. Jer „kad god reknemo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i u nama nema istine. Kad god priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan, tako da nam oprosti grijehe i očisti nas od svakog bezakonja“ (1 Iv 1, 8-9).
Trenutak je da se zapitamo susrećemo li mi Isusa u ispovijedi naših grijeha.
Priznajemo li uistinu grijehe i kajemo li se iskreno zbog njih?
Odbacujemo li sve predrasude, ljudske obzire, stid, izgovore i opravdanja i iskrena srca idemo u susret Isusu?
Dolazimo li s vjerom da će nam grijesi biti oprošteni?
U ispovijedi, u susretu s Isusom, osjećamo li kako nas prožima oslobađajuće svjetlo Božje ljubavi?
Postajemo li drugačiji? Dobiva li naš život jedan novi smisao?
Razmislimo o ovome. Zatražimo pomoć Duha Svetoga. Ako to iskreno činimo pojavit će se i neka druga pitanja, samo moja, samo tvoja….odgovor je tu u meni, u tebi….
Ljiljana
Post je objavljen 07.03.2009. u 18:42 sati.