Znate onu činjenicu da na nas utječu vanjski i unutarnji motivi, vanjski nas motiviraju na materijalne stvari, unutarnji na duhovne. Materijalne su kuća, auto, vikendica, blabla, a duhovnost nisu stvari.
Moram biti iskrena i reći da me u zadnjih par dana pozitivno zainteresirala jedna osoba koju ljudi baš ne vole (nužno zlo, razrednica, ali nije ona zla, baš suprotno).
Um, ja nisam katolkinja. Nisam vjernica. Ne smatram to nekim problemom, samo se ponekad osjećam malo zbunjeno kad se nađem na križanju puteva, zato što ne znam naći smisao u jednostavnoj stvari kao što je sustavna vjera.
Pa priča ide ovako. Isus je zbilja postojao kao povijesna osoba. Karizmatični vođa, izvanredni pojedinac. To je bilo vrijeme kad su travarice spaljivali stoga što su mislili da su vještice. Možda su mislili za Isusa da je muška vještica. Ne znam ni sama. Znate kakvi su ljudi, uvijek osuđuju one od kojih bi trebali nešto naučiti.
Pa, razapeli su ga na križ. Sve zločince su raspinjali na križeve, nema križ nikakvu dublju ulogu ovdje. Osudili su čovjeka zato i samo zato što je u sebi imao iskonsku ideju dobra, ideal, velik i plemenit cilj, beskrajnu nesebičnost i zato što je znao praštati. (Kako me to sjeti na današnje vrijeme). Čovjek je umro zato da ne bi pogazio svoju ideju, svoj ideal. Ne znam koliko nas može shvatiti kako je to velika stvar bila, i kako je to velika stvar još uvijek.
Imamo li mi danas ideale, ili smo izgubili sam pojam dobra. Nekako smo zarobljeni u svijetu materije, bez mogućnosti da se izdignemo iz njega.
Jalta
Previše se zavaravamo. Danas je tako živjeti. Danas jesi, sutra nisi. Razlika je između biti i htjeti. Velika i preogromna. Ne shvaćamo to.
Shvaćam da se ponekad zagledaju i misle "luđakinja", no tko mari?
(Ivana ima zelenu kosu. Ivana nije idiot. Ivana je plemenita osoba. Ivana je najhumanija osoba koju mogu zamisliti. Ivana, ti zaista postojiš.)
Pa, ljudi koji se danas nazivaju Isusovim sljedbenicima, takozvani katolici, imaju li zaista svi oni ikakve predodžbe o tome što zapravo vjeruju?
Mislim da nemaju. Znaš. Lijepo je reći: "Da, ja vjerujem." To su najljepše riječi koje možeš reći. Ljepše i od Ljubavi. Ali to su lijepe riječi samo ako su one plod razmišljanja i stila života. Kršćanstvo ne bi trebalo biti ovo što je. Isus to ne bi htio. Isus bi radije htio da svi učinite bar neko plemenito i humano dijelo, radije nego da idete u instituciju u koju idete, pa govorite prazne riječi kojima smisao ne razumijete.
Uvijek iza svake plemenite ideje idu nehumani i neskladi načini provođenja te ideje. To je mana svake takve velike ideje koja uključuje mase.
Tina ima strpljenja. Ona može ne osuđivat moju zabrinutost time što si ne mogu pojmit boga/Boga.
Nekako sam u manjini trenutno. Možda zato što sam mlada i družim se sa krivim ljudima, ponekad. Ti ljudi još nisu spremni raspravljat o nekim stvarima. Imam osjećaj da će biti bolje kad svi skupa još malo sazrijemo.
A možda i neće. Ja sam utopijski nastrojeno biće.
Post je objavljen 06.03.2009. u 21:22 sati.