Kad smo bili klinci, mislili smo kako su riječi ono što boli više od šamara i u svojim smo dječjim osvetničkim pohodima birali one najteže, najoštrije i rezali i parali njima kao nožem. Ne mareći pri tome što ćemo se i sami možda katkad porezati.
Kako starim, shvaćam da nema te riječi koja boli kao šutnja.
Post je objavljen 05.03.2009. u 21:16 sati.