"Jednog dana pojavio se maleni otvor na chahuri.
Chovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muchi da bi kroz
taj maleni otvor izvukao svoje slabashno tijelo.
Onda je stao, chinilo se - ne moze dalje.
Zato je chovjek odluchio pomochi leptiru: uzeo je
shkare i razrezao chahuru. Leptir je s lakochom izasao.
Ali, imao je krhko tijelo i smezurana krila.
Chovjek je nastavio promatrati leptira,
ochekujuci da che se krila svakog trenutka otvoriti,
povechati i rashiriti se kako bi podrzala leptirovo
tijelo i osnazila ga.
Medjutim, nishta se nije dogodilo!
Cijeli je svoj zivot leptir proveo puzeci okolo sa svojim slabashnim
tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio."
Ponekad su poteshkoche upravo ono shto trebamo u zivotu.
Kad ne bismo u svom razvoju imali nikakve prepreke, bili bismo
osakacheni. Nikad ne bi postali onoliko snazni koliko mozemo biti.
Nikad ne bismo mogli letjeti.
samo toliko od mene
V.
Post je objavljen 05.03.2009. u 15:29 sati.